Kako dehidracija utječe na funkcije mozga kod djece? (3. dio)

dehidracija

Da li konzumiranje vode čini našu djecu bar malo pametnijom?

Mozak je premoćna mašina koja traži specijalne uvjete rada. Ne biste vjerovali koliko je koristan ako ga upotrebljavamo na pravi način, ali i koliku štetu može izazvati ako nam pošalje krivu odluku!

On je poseban slučaj: prevažan je za naše svakodnevne odluke i potpuno je uronjen u tekućinu.

Održati sastav, temperaturu i VOLUMEN ove tekućine pravo je mini majstorsko djelo i zahtjeva stalnu, ali zaista stalnu brigu, a štedi vrijeme, novac i zdravlje te se zaista isplati jer je održavanje poprilično jednostavno, kratko i jeftino!

Svi smo ponekad osjetili “da nam mozak zakuha!” i kakav je to nezgodan osjećaj. No, da li mozak zaista zakuha i kad zakuha, kako ga “od-kuhati”?

Naši najdraži mališani pravi su primjer za to. Pomno ih gledajte i puno ćete naučiti o funkcioniranju našeg tijela.

Što vrijedi za njih vrijedi i za nas samo su tvari i doze za nas drugačije, odnosno veće!

Hidratacija djece

Zašto? Pa zato što su baš oni izuzetno osjetljivi na promjene u volumenu i sastavu vode i općenito tekućina u tijelu jer žive u istoj okolini kao i mi, ALI s 10 puta manjim tijelima i zalihama vode i svega ostalog osim mladosti. Nju imaju na pretek!

Većina djece ne pije vodu od kada se probude do vremena kad idu u školu. Intervencijska ispitivanja (čitaj: Ispitivanja prije i nakon neke intervencije u prehrani ili nečem drugom) pokazuju da blago stanje manjka vode (dehidracije) može negativno utjecati na kvalitetno obavljanje zadataka u školi (čitaj: misaonih zadataka).

Kakav je status hidracije – zaliha vode – zdrave djece?

Procesi koji su vezani na razinu vode su hormonski, imunološki, neurološki, kardiovaskularni (srčano-žilni), želučano-crijevni (gastrointestinalne), procesi u mišićima i kostima.

Zašto je važna voda u tijelu?

Pa zato što hormoni ne lete po tijelu sami. Primjerice, da bi stigli iz mozga do bubrega potrebno je da nekako tamo i dospiju, potreban je medij.

Pa kako? Pa vodom! Recimo to ovako, oni lijepo sjednu na čamac u krvi i “doveslaju” do bubrega. Tamo mu narede da propusti sol, a zadrži vodu ili da stegne neke krvne žile i time poveća tlak i slično, već po potrebi organizma i vanjskim prilikama, tlaku, stresu, tjelesnoj aktivnosti.

Drugim riječima gotovo svi procesi u tijelu ovise o vodi!

Sprječavanje stanične dehidracije – smanjenje volumena vode – važan postupak u čuvanju zdravlja!

Dakle, znanstvenici su uzeli uzorke urina iz dobne skupine od 9 do 11 godina tamo negdje u Americi, na putu do škole da vide kakva im je hidracija, odnosno koliko su napunjeni vodom.

Navodno je djeci ponuđen i novac da daju urin – nije loše za takvu vrstu posla. Istraživanje je motivirano nekim istraživanjima u Palestini. A zašto baš tamo?

Pa ta zemlja je usred pustinje i čini se da djeca nisu dovoljno hidrirana. Tako su htjeli ponoviti istraživanje na nešto hladnijoj i manje sušnoj Američkoj klimi.

I gle čuda! Djeca iz oba klimatska područja, iz pustinjskog i vlažnijeg područja, su pokazala isti loš stupanj hidriranosti – smanjene razine vode.

Urin od gotovo 2/3 tih klinaca bio je previše koncentriran, a to je dobar pokazatelj da su dehidrirani. Zašto? U oba slučaja nisu pili dovoljno vode.

Tri četvrtine djece ne piju vodu između vremenskog razdoblja kada su se probudili i kad su otišli u školu. No, većina tih klinaca je konzumirala neku vrstu tekućine uz doručak.

Problem je u tome što ta “vrsta tekućine” često nije voda! Razine natrija, šećera i aminokiselina u mlijeku i soku mogu “smanjiti” stanice, odnosno dehidrirati ih istiskujući vodu iz stanica i tako potaknuti oslobađanje hormona koji signalizira dehidraciju.

Nedovoljan unos vode

Pa što onda? Postoji li stvarno negativan utjecaj blage dehidracije na sposobnost funkcioniranja djece u školi?

Uspjeh djece u školi – usko povezan s količinom vode u tijelu – koliko vode toliko pameti! – do neke mjere!

Za taj odgovor potrebno je malko zagrebati u povijest gdje ćemo vidjeti sljedeće: povijesno gledano, većina istraživanja o hidrataciji i mentalnom funkcioniranju su rađene na odraslim osobama u ekstremnim uvjetima, primjerice, kada ljudi vježbaju na +30 stupnjeva ili dajući ljudima snažne diuretike i stavljajući ih na pokretnu traku za trčanje. Nekako je nemoralno i neetički raditi pokuse na djeci.

Dodatni problem u toj vrsti znanja je u tome što su većina istraživanja o hidrataciji i misaonim (kognitivnim) funkcijama, provedena još k tome i na vojnom osoblju za procjenu sposobnosti funkcija vojnika u ekstremnim okolnostima.

Lako je zamisliti da vojnik s teškim ruksakom i zaštitnim odijelom u pustinji mora biti fizički i mentalno sposoban za stresne napore. Zbog toga je, međutim, vrlo teško prevesti ovo znanje u svakodnevni život nas, običnih ljudi.

No, neke novija istraživanja su to promijenila.

Jedno od tih istraživanja je napravilo sljedeće.

Uzeli su skupinu školske djece i nasumično ih podijelili na 2 skupine. Prva skupina je popila čašu vode, a drugoj skupini nije dana ta kritična čaša vode.

Nakon toga, obje skupine su pisale isti užasni rigoroz (čitaj: starohrvatska riječ za test). I pogađate, pobjednik je… skupina “hidriranih”- vodom natankiranih učenika.

Zaključak: Rezultati ovog istraživanja pokazuju da djeca u stanju blage dehidracije, neizazvane namjernim lišavanjem vode ili bez toplinskog stresa i u hladnoj klimi, mogu imati koristi od pijenja više vode i poboljšati svoje misaone (kognitivne) performanse.

Ovo istraživanje o utjecaju hidracije provedena je na učenicima 2. i 3. razreda. Ali što je s našim prvačićima? Isti eksperiment proveden je na učenicima prvih razreda s jednom bitnom razlikom.

Ovaj put je djeci rečeno da piju koliko im treba ili koliko žele, ali i ovoga puta istraživanje je pokazalo značajno poboljšanje u obavljanju različitih zadataka, što je dovelo do istog sjajnog zaključka – čak i pod uvjetima blage dehidracije, misaone (kognitivne) funkcije u djece se mogu znatno poboljšati uz jednu jedinu čašu vode.

A neka su druga istraživanja pak pokazala direktnu vezu između pijenja vode i pamćenja brojeva.

Što su djeca bila hidriranija to je pamćenje bilo bolje.

I zbog toga će djeca koja su bolje hidrirana – napunjena vodom biti bar malo bolja u školi (pod uvjetom da su i nešto malo učili) ili će im se naporan dan u školi znatno ublažiti.

Neka istraživanja također ukazuju na podcijenjenost tog problema, odnosno ne pridodaje se dovoljna važnost hidriranosti djece. Probajte djeci koja su se jako oznojila dati malko vode i malo himalajske soli i gledajte kako će se smiriti.

Zamislite koliko bi farmaceutske tvrtke mogle zaraditi kad bi djeci davali obične, neškodljive prazne tablete punjene škrobom, a sve u nadi da će ih popiti s bar jednom jedinom tako važnom i prevažnom čašom vode?

I ovo shvatite zdravo i razumno. Razumna količina vode će imati povoljan efekt: pitajte svoje najdraže žele li vodu, odnosno podsjetite ih tu i tamo. Oni su ipak još zaigrani i nemaju iskustva pa zaboravljaju, ali i u žaru “igre” odgađaju mnoge fiziološke potrebe.

Prevelika količina vode ili još gore, gaziranih pića izazvat će gotovo jednake štete kao i nedostatak vode.

Pijte dovoljno vode, ni puno ni malo i krenite zdravo!

Pročitajte prvi i drugi dio teksta o dehidraciji.

Članak objavljen:

Ocijenite članak

4.50 / 5   2

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu