Autizam kod djece – kako ga prepoznati, uzroci i liječenje

autizam

Autizam (autistični poremećaj) je neurobiološki razvojni poremećaj koji se javlja u ranom djetinjstvu, obično prije 3. godine života. Zahvaća gotovo sve psihičke funkcije i traje cijeli život.

Poznat je još i pod nazivima: infantilni autizam, Kannerov sindrom, autistični sindrom, autizam.

Prvi ga je opisao dječji psihijatar Leo Kanner, 1943. godine, a još od tad su i dalje točni uzroci nastanka nepoznati. Iz veće skupine djece, sa psihičkim poremećajima, izdvojio je 11 koja su izgledala fizički zdrava, ali su pokazivala velika razvojna odstupanja, osobito u razvoju komunikacije i ponašanja.

Zato se priklanja multikauzalnoj etiologiji nastanka autističnog poremećaja.

Nasljednost autizma je velika, odnosno genetika poremećaja je složena, a zasad se još ne zna koji geni su odgovorni za isti.

Iako se simptomi autizma i njihova ozbiljnost razlikuju, svi oblici utječu na djetetovu sposobnost komunikacije i interakcije s drugima ili okolinom.

Kako je već spomenuto, zahvaćene su psihičke funkcije:

  • emocionalna,
  • socijalna,
  • motorna,
  • kognitivna.

Prema vremenu nastajanja, autizam možemo podijeliti na primarni i sekundarni. Primarni se obično manifestira unutar prvih mjeseci života, dok se sekundarni primjećuje nakon 2. godine života. 

Autizmu najsličniji poremećaj je Aspergerov sindrom, ujedno i jedan od nekoliko poremećaja autističnog spektra. Djeca koja pate od Aspergerovog sindroma imaju normalnu ili iznadprosječnu inteligenciju, ali im nedostaje vještina neverbalne komunikacije, fizički su nespretna i ne pokazuju empatiju.

Broj djece s dijagnozom autizma je u stalnom porastuDefinicija autizma se znatno proširila, tako da danas autizmom često nazivamo i stanja koja ranije nisu bila dijagnosticirana kao autizam.

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih, autizam je došao pod povećalo javnosti i politike te su se (prvenstveno u Americi, a nešto kasnije i svijetu) počeli donositi zakoni kojima se omogućava financiranje sredstava za pomoć u školovanju i životu djeci s dijagnosticiranim autizmom.

Prema istraživanjima u svijetu četvero ili petero od 10.000 djece pati od razvojnog poremećaja. Češće se javlja kod muške djece.

Premda su obrasci ponašanja autistične djece istraživani bezbroj puta, vrlo malo toga se može zaključiti o njihovom načinu funkcioniranja i pogledu na svijet. Stoga, možemo reći da je autizam jedno veliko prostranstvo neznanja, unatoč brojnim istraživanjima koja su ipak urodila plodom kada je jedna grana u pitanju, a to je – terapija.

Iako ne postoji lijek za autizam, intenzivno, vrlo rana intervencija može napraviti veliku razliku u kvaliteti života mnoge djece s ovim poremećajem.

Poticanje normalnog razvoja, samostalnosti i socijalizacije, uz slabljenje negativnih oblika ponašanja (agresivno ponašanje, stereotipije ili autoagresije) glavni su ciljeve rehabilitacije autističnih osoba ili djece.

Foto: Photospin

Simptomi autizma

Autistični poremećaj smatra se jednim od najneobičnijih i najviše frustrirajućih dječjih poremećaja.

Autistična djeca obično imaju poteškoće u tri ključna područja razvoja – socijalna interakcija, komunikacija i ponašanje. No, budući da se simptomi i ozbiljnost autizma uvelike razlikuju, dvoje djece s istom dijagnozom mogu djelovati vrlo različito i imati različite vještine.

U većini slučajeva, djeca s teškim autizmom imaju vrlo izražene poteškoće ili potpunu nemogućnost komunikacije i interakcije s okolinom.

Neka djeca pokazuju znakove autizma već u ranom djetinjstvu, dok se druga razvijaju normalno tijekom prvih nekoliko mjeseci ili godina života, no onda iznenada postaju povučena ili agresivna, odnosno, u nekim slučajevima, gube stečene kompetencije.

Premda u većini slučajeva djeca s autizmom imaju jedinstven uzorak ponašanja, postoje i neki zajednički simptomi autizma.

Gubitak socijalnih vještina:

  • socijalno osamljivanje (igraju se sami na “svoj” način igre, izbjegavaju igru s drugom djecom),
  • djeca se ne odazivaju na svoje ime,
  • imaju slab kontakt očima,
  • ponekad se čini da vas dijete ne čuje,
  • dijete se opire maženju i držanju,
  • dijete nije svjesno tuđih osjećaja – ograničena sposobnost empatije,
  • pasivnost u socijalnoj interakciji (sa slabim ili prikrivenim interesom za druge osobe),
  • ne traži pomoć,
  • kod nekih s druge strane dolazi do aktivnog upuštanja u socijalnu interakciju na osebujan, nametljiv i jednostrani način.

Glavne karakteristike su zakašnjeli i izmijenjeni razvoj jezika i govora s određenim specifičnostima, a odstupa od djetetove intelektualne razine.

Autistično dijete već od dojenačke dobi pokazuje neobično ponašanje: previše je mirno ili je izrazito nemirno, ne reagira na osobe i predmete oko sebe, a u 3. mjesecu života izostaje prvi smiješak.

Smanjena sposobnost komunikacije:

  • dijete ne razgovara ili odgađa odgovore,
  • neki nemaju razvijen govor,
  • gubi prethodno stečenu sposobnost za izgovaranje riječi ili rečenica,
  • izbjegava kontakt očima prilikom razgovora,
  • govori neuobičajenim tonom ili ritmom (monoton glas),
  • nemogućnost obostrane ili dvosmjerne komunikacije (ne možete započeti razgovor s djetetom),
  • regulacija emocija različita – ograničena ili pretjerana,
  • ponavlja riječi ili fraze, ali ne razumije njihov značenje,
  • pojava eholalija (stereotipno ponavljanje riječi ili fraza druge osobe),
  • ne razumije složena pitanja ili upute.

Poteškoće u ponašanju:

  • dijete stereotipno ponavlja pokrete, primjerice ljuljanja ili zamahivanja rukom,
  • razvija određene rutine ili rituale i intenzivno reagira na svaku promjenu,
  • neprestano se kreće i potreban mu je pokret,
  • fascinirano je detaljima objekta, kao što je primjerice kotačić autića, ali ne razumije predmet u cjelini,
  • neobično je osjetljivo na svjetlost, zvuk i dodir, a ipak nesvjesno boli,
  • prekrivanje ušiju koje je vrlo često (preosjetljivost na zvuk, posebice kod prolaska glasnijeg kamiona, itd.),
  • može imati neobične navike u prehrani, primjerice, konzumiranje samo neke vrste hrane ili sklonost prema neobičnim stvarima,
  • često radi stvari koje mogu dovesti do samoozljeđivanja, poput lupanja glavom od krevet ili zid,
  • oštećena aktivnost maštanja, što ih ograničava u mnogim aktivnostima i razmišljanju te razumijevanju,
  • česte su i gastrointestinalne smetnje ili poremećaji.

Mala djeca s autizmom također imaju poteškoće s dijeljenjem iskustava s drugima. Ipak, rani razvoj socijalnih vještina od presudne je važnosti za kasniji razvoj komunikacije i društveni razvoj.

Kako odrastaju, neka djeca s autizmom ostvaruju veći angažman s drugima i pokazuju manje poremećaja u ponašanju. Neki, obično oni s najblažim simptomima, s vremenom mogu voditi potpuno ili gotovo normalan život. Drugi, međutim, i dalje imaju poteškoća s komunikacijom ili socijalnim vještinama te u tinejdžerskim godinama imaju izražene probleme u ponašanju.

Jedan dio djece s autizmom sporo usvaja nova znanja i vještine, a neki imaju i smanjenu inteligenciju. No, najčešće djeca s autizmom imaju normalnu do vrlo visoku inteligenciju.

Ta djeca brzo uče, ali imaju problema u komunikaciji i primjeni onoga što znaju u svakodnevnom životu i društvenim situacijama – apstraktni način funkcioniranja i razmišljanja. 

Postoji i dio djece s autizmom koji su pravi mali “mudraci”. Ta djeca imaju izuzetne vještine u određenom području, kao što su umjetnost, matematika ili glazba.

Pročitajte više: Kako prepoznati autizam – prvi simptomi.

Foto: Photospin

Prvi znakovi autizma

Djeca se razvijaju svojim tempom, a mnoga od njih ne slijede “rokove” koje možete pronaći u nekim “roditeljskim knjigama”. No, djeca s autizmom obično pokazuju neke znakove usporenog razvoja u prvoj godini života.

Ako sumnjate da vaše dijete ima znakove autizma, razgovarajte o tome s liječnikom.

Znakovi zbog kojih biste se trebali savjetovati s liječnikom su:

  • Dijete ne pokazuje sretne izraze i ne smije se u dobi do 6 mjeseci.
  • Dijete ne oponaša zvukove i izraze lica do 9. mjeseca.
  • Dijete ne guguće ili ne “brblja” do dobi od 12 mjeseci.
  • Dijete ne pokazuje nikakve geste (primjerice ne pokazuje na stvari ili maše) do dobi od 12 mjeseci.
  • Dijete uopće ne govori do dobi od 16 mjeseci (niti jedna riječ nije izgovorena).
  • Dijete ne izgovara nikakve fraze do dobi od 2 godine (ne uključuju se eholalije).
  • Dijete gubi stečene vještine komunikacije ili socijalne vještine u bilo kojoj dobi.

Zabrinutost roditelja izazove tek izostanak govora nakon 1. godine te je to obično prvi razlog javljanja liječniku. Ponekad se posumnja na gluhoću jer se dijete ne odaziva na pozive. 

Autizam – uzroci

Autizam nema poznatih uzroka. S obzirom na složenost ovog stanja, kao i činjenicu da se simptomi i njihova ozbiljnost razlikuju, vjerojatno postoji više mogućih uzroka. Genetika i okolina mogu igrati ulogu.

Autizam i genetika

Čini se kako je nekoliko gena uključeno u autizam. Neki mogu učiniti da su djeca osjetljivija na poremećaje, drugi utječu na razvoj mozga, odnosno na način na koji moždane stanice “komuniciraju”. Također, neki geni mogu odrediti težinu simptoma. 

Utjecaj gena se razlikuje u svakom individualnom slučaju, no sigurno je da je vrlo bitan, bez obzira je li riječ o nasljednom genetskom poremećaju ili onom koji se razvio spontano.

Genske mutacije se mogu dogoditi prilikom začeća i razvoja, čak i ako ne postoji genska podloga za razvoj autizma u obitelji.

Genetski utjecaj je najlakše promatrati unutar obitelji. Što se tiče autizma, posebno su zanimljiva 3 primjera koju donosi studija objavljena u časopisu Nature Reviews Genetics. Naime, riječ je o jednojajčanim blizancima, dvojajčanim blizancima i ”normalnoj” braći i sestrama.

Kod jednojajčanih blizanaca postoji 77% šanse da će i drugi blizanac biti autističan. Kod dvojajčanih blizanaca postoji 31% šanse da će i drugi blizanac biti autističan ako je prvi. I na kraju postoji 20% šansi da će dijete biti autistično ako ima brata ili sestru s istom dijagnozom

Genetika igra veliku ulogu u razvoju autizma, međutim ne zna se radi li se o jednom genu ili kombinaciji gena.

Istraživanja unutar obitelji pokazuju da se poremećaj među braćom i sestrama javlja gotovo 100 puta češće, nego općenito u populaciji (2,9% na 0,04%), a do sličnih podataka došli su gotovo svi istraživači. 

Nekoliko studija na blizancima govori o učestalijem javljanju u jednojajčanih nego u dvojajčanih blizanaca. U dvojajčanih blizanaca incidencija je oko 3%, dakle kao i za braću i sestre, a za jednojajčane je 50 – 80%. 

Ovime se dokazuje da genetski utjecaj nije jedini (incidencija bi trebala biti 100%).

Okolišni čimbenici koji utječu na autizam

Znanstvenici istražuju imaju li na autizam utjecaj čimbenici poput virusnih infekcija, komplikacija u trudnoći ili štetnih tvari.

Cijepljenje i autizam

Jedna od najvećih kontroverzi u autizmu je tvrdnja da postoji veza između autizma i nekih dječjih cjepiva, osobito MMR cjepiva protiv ospicazaušnjakarubeole.

Unatoč opsežnim istraživanjima, nema pouzdanih studija koje pokazuju vezu između autizma i cjepiva. Nasuprot, znanstveno je potkrijepljeno kako cjepivo nije uzrok autizma.

Foto: Photospin

Autizam – faktori rizika

Autizam jednako zahvaća svu djecu, ali neki čimbenici povećavaju rizik:

  • Spol djeteta – dječaci imaju 4 – 5 puta veću vjerojatnost razvijanja autizma od djevojčica.
  • Obiteljska anamneza – obitelji koje imaju jedno dijete s autizmom imaju povećan rizik da će i drugo dijete razviti poremećaj.
  • Ostali poremećaji – djeca s određenim medicinskim poteškoćama imaju veći rizik od autizma. Ti poremećaji uključuju: Fragile X sindrom (nasljednu bolest koja uzrokuje intelektualne probleme), gomoljastu sklerozu (stanje u kojem se u mozgu razvijaju benigni tumori) te neurološki poremećaji kao što je Touretteov sindrom i epilepsija, koja uzrokuje napadaje.
  • Dob roditelja – postoje indikacije da dob roditelja predstavlja faktor rizika za nastanak autizma, odnosno da je autizam češći kod djece koja imaju starije roditelje. Ipak, nije provedeno dovoljno istraživanja kako bi se potvrdile ove teze.

Kako liječiti autizam?

Ne postoji lijek za autizam pa čak ni terapija koja bi odgovarala svima.

Liječenje je vrlo individualno, a cilj je prvenstveno povećanje djetetovih sposobnosti smanjivanjem simptoma i podrška u razvoju i učenju.

U ranoj dobi važna je rana intervencija te uključivanje roditelja i okoline.

Autističnim osobama primarno se bave stručnjaci raznih područja – logopedi, radni terapeuti, fizioterapeuti itd.

Metode liječenja autizma mogu uključivati razne vrste terapija koje su usmjerene na:

  • Ponašanje i komunikacijske terapije – mnogi programi su usmjereni na rješavanje niza socijalnih, jezičnih i bihevioralnih poteškoća povezanih s autizmom. Terapija je djelomično usmjerena na smanjenje problema u ponašanju i stjecanje novih vještina, dok je drugi fokus na tome kako postupati u društvenim situacijama ili pomoći djetetu da ostvari bolju komunikaciju.
  • Obrazovanje – djeca s autizmom mogu vrlo dobro usvajati nova znanja u sklopu strukturiranih obrazovnih programa. Razvijeni programi stručnjaka i razne aktivnosti poboljšavaju djetetove socijalne i komunikacijske vještine, ponašanje i vještinu improvizacije. Predškolska djeca koja su upućena na intenzivnu, individualnu terapiju vrlo dobro napreduju.
  • Obiteljska terapija – tijekom obiteljske terapije roditelji i članovi obitelji mogu naučiti kako razviti interakciju i komunicirati s djetetom na način koji njemu odgovara, kako rješavati probleme u ponašanju te kako razviti vještine koje su potrebne da bi pomogli djetetu u njegovom razvoju.
  • Lijekovi – premda se autizam ne može izliječiti, određeni lijekovi mogu pomoći vašem djetetu u kontroli simptoma. Primjerice, antidepresivi mogu biti propisani za anksioznost ili antipsihotici za probleme u ponašanju. Lijekovi se propisuju i ako je autizam popraćen hiperaktivnošću djeteta.

Postoje određene fizičke prednosti u terapiji s konjima za autističnu djecu koja tako razvijaju snagu te pospješuju ravnotežu i koordinaciju. Osim toga, tu su i senzorne prednosti jer neka autistična djeca vole vestibularne senzorne stimulacije koju proizvode konji svojom kretnjom, odnosno: hodanjem, promjenama smjera, brzine, uspona i nagiba. Takvom se terapijom može poticati i razvoj kognitivnih, jezičnih i socioloških vještina kod autistične djece.

Zahvaljujući brojnim istraživanjima u posljednjih nekoliko godina, uzroci autizma se sve više sortiraju što ujedno uključuje nova saznanja o liječenju i karakteristikama uspješne terapije. Znanstvena studija objavljena u časopisu Autism Research posebno naglašava važnost obiteljske terapije koja može pomoći svim članovima obitelji, a ne samo djetetu koje boluje od autizma.

Autizam – alternativno liječenje

U liječenju autizma koriste se mnoge alternativne i komplementarne metode kojima se nastoje smanjiti simptomi autizma.

Primjer su kreativne terapije, koje su usmjerene na smanjenje djetetove osjetljivosti na dodir ili zvuk kroz glazbu ili slikanje, terapije bazirane na poboljšanju senzornih sustava i sl.

Art terapije se također koriste i za mnoga druga stanja i poremećaje. 

Djeca s autizmom različito pozitivno reagiraju na ove oblike terapija i zato se preporučuje savjet potražiti od stručne osobe.

Kako se ponašati prema autističnom djetetu? 

Autizam je aspekt nečijeg ponašanja, ali nipošto ne smije biti odrednica jedne osobe. Kod djece s autizmom možete uočiti prekomjernu težinu, kratkovidnost, nespretnost i neke druge fizičke osobine koje odudaraju od ”zadovoljavajućeg kalupa”, međutim nikada nećete biti sigurni tko je točno ispred vas, s obzirom na to da je još uvijek dijete koje se otkriva – već sutra može biti tražena osoba za velike međunarodne znanstvene projekte.

Nikada, ali nikada nemojte podcjenjivati autistično dijete jer biste se mogli posramiti, ne samo neispravnog stava, već i svojeg znanja i stečenih vještina. 

Kada se dijete s autizmom ponaša neprikladno u nekoj situaciji, nemojte ga bezrazložno kažnjavati.

Senzorna integracija definitivno spada među najteže aspekte autizma. Osjetila djece koja pate od autizma mogu biti toliko pojačana da im uzrokuju tegobe. U novom okruženju koje se nama čini sigurnim, npr. livada, dijete može proživljavati traumu jer nije u stanju spoznati objekte kao cjelinu, nego je usredotočeno na svaki pojedini aspekt svojeg okruženja.

Naučite komunicirati s autističnim djetetom. Dijete vas ne može čuti kako ga primjerice zovete na ručak – za njega to je nešto poput formule koju ne razumije. Morate mu se obratiti smireno i usredotočeno. Ponekad ćete morati biti istinski kreativni da biste doveli dijete do stola kako bi doručkovalo.

Ponekad su djeca s autizmom (zbog vokabularnog ograničenja) vizualno orijentirana pokušajte ga učiti rutinama koje koriste ostali ukućani, ali nikako nemojte zanemariti njegovu potrebu. Promatrajte dijete – ono će vam prije ili kasnije na određeni način signalizirati jasnu potrebu za nečim, ali na svoj jedinstven način.

Budite strpljivi s autističnom djecom, fokusirajte se na one stvari koje djeca uspješno izvršavaju kao i one koje ih odlikuju kao istinske genijalce.

Fokusirajte se na njihov napredak, a ono što ne mogu učiniti neka vam bude poticaj za daljnji rast i razvoj. Na sve napisano dodajte još jedno – bezuvjetnu ljubav, koja je zapravo najveći faktor uspjeha pred nepoznatom planinom zvanom “Autizam”.

Članak uređen:

Izvori:

  1. Abrahams, B. S. i Geschwind, D. H. (2008). Advances in autism genetics: on the threshold of a new neurobiology. Nature reviews genetics, 9(5), 341.
  2. De Rubeis, S., He, X., Goldberg, A. P., Poultney, C. S., Samocha, K., Cicek, A. E. i Singh, T. (2014). Synaptic, transcriptional and chromatin genes disrupted in autism. Nature, 515(7526), 209.
  3. O’Roak, B. J. i State, M. W. (2008). Autism genetics: strategies, challenges, and opportunities. Autism Research, 1(1), 4-17.
  4. Persico, A. M. i Napolioni, V. (2013). Autism genetics. Behavioural brain research, 251, 95-112.

Ocjenite članak

4.41 / 5   80

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Vezani pojmovi: autizam, sta je autizam, autizam liječenje, kako prepoznati autizam kod djece, sta je autizam i kako ga prepoznati, autizam kod djece od 2 godine, sta je autizam kod djece, autizam kod djece uzroci, autizam kod djece terapija, lijecenje autizma, 

Podijelite članak

Kopirajte adresu

Vaši komentari

Komentare nagrađujemo.

Autizam kod djece – kako ga prepoznati, uzroci i liječenje

Želimo vas motivirati da svojim znanjem i iskustvom doprinesete cjelovitosti sadržaja na portalu.

Aktivne komentatore koji se trude doprinijeti nagrađujemo.

Svaki mjesec biramo najzaslužnijeg komentatora. Najboljem komentatoru mjeseca poslat ćemo obavijest e-mailom. Ukoliko u roku 8 dana ne primimo povratni odgovor, izabrat ćemo novog komentatora mjeseca i dodijeliti mu/joj nagradu. Nagradu smo u mogućnosti poslati samo punoljetnim osobama na adresu u Republici Hrvatskoj.

Što je poželjno:

  • komentar u kojima su iznesene korisne informacije koje nadopunjuju članak
  • komentar u kojima se dijeli vlastito iskustvo koje može biti korisno drugima
  • komentar je odgovor na pitanje postavljeno od drugog čitatelja ili postavljeno vlastito pitanje