Razvoj djece i vježbe za djecu – koliko su važne za zdravi razvoj djeteta?

Vježbe za djecu

Senzomotorički razvoj djeteta proces je koji započinje i prije rođenja, intrauterino. Važno je znati da je sve što dijete radi, svaka vježba, igranje, sport, pa i spavanje i hranjenje, iskustvo za dijete.

Intrauterini razvoj djeteta

  • Prvo tromjesečje – nekontrolirani generalni trzaji.
  • Drugo tromjesečje – najviše prostora i pokreta, refleksna pokretljivost, znakovi kontrole pokreta.
  • Treće tromjesečje – sazrijevanje motoričke kore, buđenje svijesti, osjeta i  bolja kontrola pokreta.

Kretanje djeteta kreće vrlo rano, već sa 7,5 tjedana postmenstrualne dobi tzv. lateralnim savijanjem glave.

U razdoblju 9. – 10. tj. postmenstrualne dobi javljaju se generalizirani, kompleksni i koordinirani pokreti glave, trupa i ekstremiteta.

U 10. – 11. tj. postmenstrualne dobi simultano se javljaju spontani pokreti jedne ruke i noge, dok su u razdoblju od 28. do 36. – 38. tj. postmenstrualne dobi vidljivi iznimno varijabilni pokreti s mnogo nagiba zdjelice i pokreta trupa.

U trećem tromjesečju trudnoće dijete se aktivno priprema za porod i samo sudjeluje u porodu.

Guranjem glave u stijenku maternice gradi mišićni tonus.

Integrira pokrete glave i vrata te vrši okret glavom prema porođajnom kanalu.

Prolazi kroz porođajni kanal ekstenzijom i rotacijom glave – ovo je izuzetno jako i važno senzomotoričko iskustvo za dijete.

Beba u razvoju
Foto: Pixabay

Faze razvoja

Temeljne faze razvoja:

  1. Faza fleksije i abdukcije.
  2. Faza ekstenzije i abdukcije.
  3. Faza ekstenzije i manje abdukcije.
  4. Faza rotacije.
  5. Faza pomicanja po prostoru.
  6. Faza vertikalizacije.

Opće kretnje

Prisutne su od 7. – 8. tj. postmenstrualne dobi do 4 mj. nakon rođenja.

Nestaju 14 – 20 tjedana nakon rođenja – zamjenjuju ih namjerni, cilju usmjereni pokreti.

Razlikuju se dvije faze:

  1. Faza uvijanja – 36. -38. do 46. – 52. tj. – sporiji, vrlo varijabilni pokreti, manji u amplitudi, ali znatno snažniji i s manje pokreta trupa.
  2. Faza vrpoljenja – 46. -52. tj. postmenstrualne dobi do 6 – 8 tjedana nakon rođenja – fini, elegantni, kružni pokreti javljaju se nepravilno duž cijelog tijela.

Pokazatelji kvalitete općih kretnji:

  • Složenost ili kompleksnost – prostorna komponenta

Dijete proizvodi česte promjene smjera kretanja svih uključenih dijelova tijela. Trajno izmjenjujuće kombinacije fleksije-ekstenzije, abdukcije-adukcije, vanjske-unutarnje rotacije.

  • Varijabilnost ili promjenjivost – vremenska komponenta

Dijete kontinuirano proizvodi različite obrasce pokreta.

Opći pokreti bebe
Foto: Pixabay

Normalan razvoj djeteta

Prema Piagetu razlikujemo razvojna razdoblja:

  • Senzomotorno – shvaćanje kroz senzomotoričku koordinaciju   0-2 
  • Predoperacionalno – predlogično, intuitivno rezoniranje            2-7
  • Konkretne operacije – konkretno logično rezoniranje                 7-11
  • Formalne operacije – apstraktno logično rezoniranje                  11-15

Do 3. godine života odvija se najintenzivnije učenje i razvoj djeteta, stoga je od iznimne važnosti djeci te dobi osigurati izazovnu, poticajnu i na istraživanje usmjerenu okolinu.

Motorički razvoj u dobi od 0 – 1 godina

  • 0 – 1 tjedan – ležeći na trbuhu okreće glavu na stranu, šake su mu stisnute.
  • 6 tjedana – drži glavu u srednjem položaju.
  • 1 mjesec – reagira na zvukove.
  • 2 mjeseca – leži na trbuhu i odiže se na nadlaktice.
  • 3 mjeseca – poseže za igračkama koje se pokreću iznad njegove glave, poseže za predmetima koji su mu u neposrednoj blizini.
  • 4 mjeseca – prevrće se s leđa na bok, razlikuje intenzivne boje.
  • 5 mjeseci – igra se svojim rukama i nogama.
  • 6 mjeseci – nakratko samostalno sjedi, okreće se s leđa na trbuh, hvata igračku cijelom šakom i istražuje ju, ne samo stavljanjem u usta, prebacuje predmet iz lijeve u desnu ruku ili obratno.
  • 7 mjeseci – sjedi samostalno.
  • 8 mjeseci – počinje puzati; hvata sitne predmete palcem i kažiprstom (pincetni hvat).
  • 9 mjeseci – podiže se uz oslonac u okomit položaj; udara predmetom o predmet; baca predmete na pod i uživa u tome.
  • 10 mjeseci – samostalno se podiže u stojeći položaj.
  • 11 mjeseci – samostalno stoji; hoda uz potporu.
  • 12 mjeseci – spušta se iz stojećeg u sjedeći položaj, hoda uz potporu, a može i samostalno, saginje se uz pridržavanje kako bi dohvatilo predmete.
Dijete uči hodati
Foto: Unsplash

Razvoj govora u dobi od 0 – 1 godina

  • 0 – 1 mjesec – dojenče se glasa krikom, plačem, glasanje je spontano, refleksno kroz stanje ugode ili neugode.
  • 1 – 2 mjeseca – prilikom hranjenja prilagođava položaj pri sisanju, kako bi čulo glas majke.
  • 2 – 3 mjeseca – dojenče počinje gukati u nazočnosti poznate odrasle osobe.
  • 3 – 4 mjeseca – glasanje je povezano s osjećajem ugode, glasanje je urođeno i može čak biti zastupljeno i u gluhe djece, ubrzo se gukanje počinje mijenjati kao odgovor na roditeljsku reakciju, traži sugovornika očima.
  • 6 mjeseci – dojenče počinje oponašati glasove iz svoje okoline i sve je više u glasovnoj interakciji s okolinom odnosno u komunikaciji s njom, prepoznaje glasovne nizove.
  • 7 mjeseci – dojenče počinje ponavljati glasove materinjeg jezika, npr. „ba-baba-ba“, no to još nisu prve riječi sa značenjem; do kraja ove faze dijete ovlada melodijom koja mu omogućava lakše svladavanje materinjeg jezika.
  • 8 mjeseci – polako smanjuje broj izgovorenih slogova, svodi ih na četiri i veže uz značenje – „mama“, „tata“, javlja se prva riječ sa značenjem, koja ima funkciju rečenice, shvaća veliki dio onog što mu se govori i to pokazuje motoričkom reakcijom.
  • 12 mjeseci – širi fond riječi sa značenjem; povećava razumijevanje poruke na osnovi roditeljske geste u kombinaciji s promjenom u intonaciji i melodiji govora, isto tako koristi prirodnu i naučenu gestu (gesta pozdrava, pokazivanja, traženja, sve uz izgovor).
Dijete maše
Foto: Pexels

Socioemocionalni razvoj u dobi od 0 – 1 godine

  • 3 – 4 tjedna – u djeteta se pojavljuje osmijeh (odražavajući ugodu), kao reakcija na ljudski glas ili lice u pokretu, gleda netremice majku dok mu govori, prestaje plakati kada mu se približite.
  • 6 tjedana – pojavljuje se prvi socijalni smiješak, dijete pokazuje neke znakove razlikovanja emocija na licu majke, kao i pri promjeni glasa, smiruje ga majčin glas.
  • 2 mjeseca – dijete emocionalno pozitivno reagira na pojavu čovjeka u vidnom polju.
  • 3 mjeseca – razlikuje se plač, kao posljedica gladi, boli i neugode, smije se glasno.
  • 4 mjeseca – na majčine riječi okreće glavu u njenom pravcu te je traži pogledom.
  • 5 mjeseci – javlja se pozitivna reakcija na svaki ljudski lik.
  • 6 mjeseci – dijete počinje pokazivati istu emociju koju ima osoba u čije lice gleda, reagira na svoje ime, prestaje plakati kada mu se govori.
  • 6 – 8 mjeseci – smije se liku u ogledalu, česta emocija je strah (najčešće separacijski strah), stvara se sve veća privrženost roditeljima, koja je intenzivna do druge godine života.
  • 8 mjeseci – igra se skrivača.
  • 9 mjeseci – počinje se samo hraniti, reagira na svoje ime, maše za pozdrav „pa-pa“.

Krajem prve godine započinje proces socijalnog zaključivanja. Dijete počinje koristiti informacije o emocionalnim izrazima drugih ljudi kako bi uskladilo vlastito ponašanje (roditeljev izraz je smjernica za to kako treba reagirati na situaciju) te razumjelo zabranu i opomenu na osnovi mimike i glasa.

Dijete ljubi majku
Foto: Pexels

Spoznajni razvoj u dobi od 0 – 1 godine

Do druge godine djeca su orijentirana na učenje o fizičkom svijetu koji ih okružuje, a uče svojim osjetilima – dodirom, kušanjem, mirisanjem i slušanjem.

Istražuju i eksperimentiraju, pomiču predmete i slažu ih različito ih kombinirajući te istražuju njihov sastav i oblik (stavit će predmet u usta, okretati, tresti, lupati njime, baciti ga…). Već stariji jasličari razvrstavaju predmete u grupe, slažu ih prema veličini, težini itd.

Važan dio u razvoju spoznajnog razvoja je učenje uzročnosti: „Ako nešto napravim, dogodit će se to i to“, npr. uživaju u neprekidnom “ klikanju“ prekidačima, puštanju vode u wc-u, odmotavanju toalet-papira i tada uživaju u svom postignuću. 

Razvoj motorike u dobi od 1 – 2 godine

12 mjeseci – hoda pridržavajući se samo jednom rukom, stojeći se spušta kako bi uzelo igračku, penje se uz stepenice uz pomoć, stavlja posudu u posudu, puni i prazni posude, drži dvije kocke i uzima treću, olovku steže cijelom šakom, oponaša šaranje olovkom po papiru.

15 mjeseci – hoda samostalno, četveronoške puže stepenicama, ako mu se lopta da u ruke, može ju baciti stojeći samostalno, manju loptu često baca tako da mu ispadne iz ruke, pridržava čašu dok pije.

18 mjeseci – gradi do 3 kocke, pokazuje prstom što želi, nogom gura loptu ako mu se pokaže način izvođenja te radnje, okreće listove slikovnice oponašajući odrasle ili drugu djecu, spontano šara, u početku olovkom pravi točkice pa kraće crtice, a potom šara neprekinutom crtom, prelazi iz stojećeg stava u sjedeći; nosi, gura i vuče predmete, javlja se prvo trčkaranje sa zaustavljanjem pred preprekom.

21 mjesec – hoda sigurnije, spušta ruke dok hoda, pri hodu može obratiti pozornost na druge stvari, može čučnuti bez pridržavanja, dijete ove dobi izrazito je pokretljivo (sve dira, penje se), privlače ga prepreke do visine struka, rado ih svladava, može se samostalno služiti žlicom, samostalno šara, prevrće bočicu da bi izvadilo kuglicu, okreće slike predmeta u pravi položaj, okreće stranice knjige (2 – 3 odjednom), gradi toranj od 5 kockica, hoda prilično skladno s naizmjeničnim pokretima ruku i nogu, voli hodati po suženoj površini, kad nauči gledati preko ramena, moći će vući igračke za uzicu, pri kraju druge godine može se sagnuti bez pridržavanja; penje se, silazi stepenicama pridružujući jednu nogu drugoj.

24 mjeseca – gradi toranj od 6 kockica, hoda bez pridruživanja nogu, nogom gura loptu, na zahtjev udara loptu nogom, povlači okomitu crtu, surađuje pri odijevanju i svlačenju, krajem druge godine trči s naizmjeničnim pokretima ruku i nogu, trčanje mu je omiljena aktivnost.

Djeca se igraju
Foto: Pixabay

Razvoj govora u dobi od 1 – 2 godine

12 – 18 mjeseci – dijete može imati svoj žargon, koji oko 18. mjeseca postupno zamjenjuje artikuliranim riječima; u govoru su prisutne eholalije (dijete ponavlja riječi koje čuje), uživa u njihovom izgovaranju i slušanju (samopoticanje), pokazuje i gleda imenovane predmete u okolini, pamti događaje u trajanju i do jedan tjedan.

18 mjeseci – govori od 5 – 50 riječi; to je razdoblje u kojem u kratkom vremenu usvaja veliki broj novih riječi, pokazuje i gleda imenovane dijelove tijela.

18 – 24 mjeseci – ispravno odgovara na pitanja: „Što je to?“, „Tko je to?“, „Čije je to?“, „Kamo?“, „Gdje?“,  razumije jednostavne naloge bez popratne geste, uz imenice, za bića i predmete iz djetetove neposredne okoline, upotrebljava i glagole: „daj“,“ima“,“hoće“,“neće“ te usvaja pokazne zamjenice: „ovo“,“to“,“ona“ koje mogu biti praćene gestama, imenuje dijelove tijela, rabi negacije: „nema“, „neće“, „ne“, rabi rječice: „da“ i „ne“, upotrebljava opisne pridjeve: „veliki“, „mali“, „vruće“, „mekano“, zna što je „moje“ i „dobro“, razvija pamćenje dosjećanjem.

24 mjeseca – dijete počinje smisleno povezivati dvije riječi, npr. „Daj papati“, “Ne piti“. U toj dobi najčešće koristi imenice i glagole, koji se ne slažu u rodu, broju i padežu. Takav govor sliči na telegrafski govor, koji je u skladu s razumijevanjem. O sebi najprije govori u trećem licu („ono“), kasnije, krajem druge godine, počinje rabiti osobne zamjenice: „ja“ i „ti“. Isto tako, u tom razdoblju, ne izgovara čisto sve glasove (frikative i afrikate) te povremeno ispušta prve ili posljednje slogove u riječima.

Socioemocionalni razvoj u dobi od 1 – 2 godine

12 – 18 mjeseci – emocionalna vezanost za jednu ili više osoba jaka je i značajna za dijete, traži pažnju, prisutan je strah od odvajanja, stranih osoba i nepoznatog okruženja, pokazuje uznemirenost pri odvajanju od osobe koja se primarno brine za njega, zadovoljstvo, radost, veselje izražava smijehom i skakanjem, aktivno pokazuje privrženost bliskoj osobi, uživa u zajedničkom istraživanju predmeta kao temelju za uspostavljanje odnosa s drugima, pokazuje ljutnju usmjerenu na ljude ili predmete, ljubomoru jasno izražava oko 18. mjeseca.

Više se raduje osobama nego stvarima, dijete je socijalno otvorenije nego u dojenačkoj dobi, pozitivnije reagira na inicijative odraslih i počinje surađivati u zajedničkim aktivnostima, npr. traži od drugih da nešto učine radi njegova zadovoljstva (pokrenuti igračku na navijanje, čitati i sl.), upravlja radnjama drugih (npr. „sjedni tamo“), pokazuje zamjetan interes za vršnjake (dodiruje ih, želi im se približiti), pokazuje ponos i zadovoljstvo pri novom postignuću, dobro razumije smisao radnji odraslog, njegove geste, djelomično i govor (pokazuje izraziti interes za govor odraslih), negativizam (prkosno ponašanje) javlja se kao izraz ispitivanja granica samostalnosti.

Dijete s roditeljima
Foto: Pixabay

18 – 24 mjeseca – dijete oponaša način na koji odrasli izražavaju emocije, strah od odvajanja lagano opada i ne ispoljava se tako burno kao ranije; jača strah od mraka, čudovišta, osjeća i pokazuje ljubomoru, javlja se osjećaj za smiješno (zabavljaju ga grimase i neobični pokreti), u interakciju s odraslima sve više unosi govorno sporazumijevanje, povećava se interes za drugu djecu i vršnjake (druge katkad vidi kao prepreku za zadovoljenje svojih potreba, počinje shvaćati da i drugi imaju prava i privilegije), povećava se sposobnost suradnje i zadovoljstvo u igri s vršnjacima, ali su česti i sukobi, uživa u aktivnostima u manjim skupinama, identificira se s djecom iste dobi i spola; pozitivna suradnja je najčešće u igrama manipulacije predmetima, motoričkim igrama i pri međusobnom oponašanju; često ispoljava agresivnost i proturječna emotivna stanja (npr. tvrdoglavost, popustljivost).

Ima jaku potrebu za imitacijom, posebno jednostavnih radnji odraslih, ima sposobnost odložene imitacije (oponaša osobe i situacije izvan neposrednog konteksta), sve je svjesnije osjećaja drugih, pokazuje sažaljenje, težnju da pomogne, utješi, razvija elementarne predodžbe o sebi (razlikuje sebe od drugih, prepoznaje svoj lik u ogledalu, umjesto vlastitog imena počinje upotrebljavati zamjenicu „ja“, teži samostalnosti, pokazuje ponos ako nešto napravi), češće riječima izražava osjećaje, naročito u simboličkoj igri, negativizam koji se javio u prethodnom razdoblju kao izraz težnje za samostalnošću u ovom se pojačava, da bi se u određenoj mjeri smanjio oko druge godine.

Spoznajni razvoj u dobi od 1 – 2 godine

12 – 18 mjeseci – dominira praktično mišljenje vezano za radnju, dijete intenzivno istražuje okolinu, načini detaljnijeg upoznavanja predmeta: trganje, prevrtanje, rastavljanje, sastavljanje, premještanje, okretanje, bacanje, hvatanje, udaranje i sl., dijete posebno privlače nova svojstva predmeta, koja istražuje metodom pokušaja i pogrešaka, ustrajava u traženju željene igračke, sposobno je za svrhovite radnje, npr. koristi štap da bi dohvatilo igračku.

18 – 24 mjeseci – premda je praktično mišljenje još uvijek dominantan oblik mišljenja, počinje se javljati prijelaz vanjskih aktivnosti na mentalni plan, „mišljenje u glavi“, pa dijete može riješiti jednostavne praktične probleme bez isprobavanja, dijete ima mentalnu sliku ne više samo za predmete oko sebe, nego i za aktivnost koju je mnogo puta ranije ponavljalo, shvaća da svaki predmet ili radnja ima svoje ime, okreće se prema bliskoj osobi čije je ime izgovoreno, svojstva predmeta shvaća prvenstveno kroz suprotnosti kao što su veliko-malo, toplo-hladno, počinje razlikovati konkretan predmet od njegova simbola, prepoznaje slike poznatih objekata u knjizi i pokazuje ih, spominje predmete i izvan situacije u kojoj ih je vidjelo.

Dijete gleda slikovnicu
Foto: Unsplash

Razvoj motorike u dobi od 2 – 3 godine

30 mjeseci – usavršava se kontrola stajanja, hodanja i radnji koje se izvode rukama, sposobno je mijenjati smjer u hodu i trčanju, dobro koordinira pokrete ruku i nogu, rado igra razne igre ravnoteže, pokušava stajati na jednoj nozi, hoda na vršcima prstiju, stupa; vješto hoda unatrag, postrance, po suženoj površini, pokušava stajati na jednoj nozi, može skočiti s obje noge u mjestu; trči skladnije i spretnije, zaobilazi prepreke; sigurnije se zaustavlja (s tri godine može se naglo zaustaviti i promijeniti pravac kretanja), gradi mostić od 3 kocke, samostalno obuva papuče ne razlikujući desnu i lijevu.

3 godine – penje se stepenicama izmjenjujući noge; silazi pridružujući ih i držeći se za ogradu, usavršava se hvatanje prstima i palcem, savija papir u dva dijela, baca predmete u određenom smjeru, nosi vodu u čaši i ne prolijeva, sa žlice mu se rjeđe prolijeva tekuća hrana, može koristiti viljušku, povlači kontrolirane pokrete olovkom (okomito, vodoravni, točkasto, sitnije šare), precrtava krug, gradi toranj od 8 kocaka, odijeva jednostavnije odjevne predmete, spušta se niz kosinu, na glazbu reagira njihanjem i savijanjem koljena, kod većine djece vidljiva je dominantna upotreba desne ili lijeve ruke.

Razvoj govora u dobi od 2 – 3 godine

Treća godina je jedno od najznačajnijih razdoblja za razvoj govora.

Javlja se početna sposobnost razumijevanja govornih izraza bez oslanjanja na konkretnu situaciju. Naglo se povećava rječnik djeteta, ali su velike individualne razlike, rječnik se razvija i kvalitativno.

Verbalno izražava osjećaje, želje i probleme. Mehanički broji (bez pokazivanja). Napamet ponavlja kratke stihove, brojalice, prepoznaje pjesmu koju voli i pjevuši ju, voli ponavljanje istih priča. Postavlja pitanja „Što je to?“, „Tko je to?“, „Gdje je?“, „Čije je?“, „Zašto?“. Pokazuje i imenuje dijelove tijela, imenuje vlastiti crtež.

Razgovara samo sa sobom ili s lutkama, voli razgovarati telefonom. Uživa u imenovanju tuđih stvari govoreći kome pripadaju. Dijete je sposobno ispričati neku priču ili doživljaj bez oslonca u neposrednoj aktivnosti ( o onome što je odsutno ili se zbilo u prošlosti).

Govor se pojavljuje kao oslonac za mišljenje ili pamćenje, upotrebljava izraze od 3 do 4 riječi s pravilnim slaganjem u rodu, broju i padežu (potkraj ovoga razdoblja).

Dijete telefonira
Foto: Pixabay

Socioemocionalni razvoj u dobi od 2 – 3 godine

Druga godina je doba strahova: dijete se boji jakih zvukova, tamnih boja, vjetra, kiše, odvajanja od majke prije spavanja, mraka, samoće, stranih lica.

Uči oponašajući bliske osobe. Izražava privrženost kroz potrebu praćenja što roditelji rade. Izražava ljubomoru. Pokazuje svjesnost sebe kao osobe („dobar“, „loš“).

Uspijeva kontrolirati fiziološke potrebe (odvikavanje od pelena). S tri godine jede samostalno.

Počinje se igrati u grupi vršnjaka, pridržavajući se pravila.

Spoznajni razvoj u dobi od 2 – 3 godine

2 godine – dijete napreduje u praktičnom mišljenju – rješava male praktične probleme, što je najočitije u uporabi oruđa, povećava se istraživačko ponašanje djeteta (rastavlja predmete, sve želi opipati, sastaviti – ispituje koliko kocaka ili posudica može staviti jednu u drugu, koliko igračaka stane u kutiju i sl.), zna o predmetu onoliko koliko ga je upotrebljavalo, može govoriti o onome što se ranije dogodilo, prepoznaje predmet ili životinju na temelju jednog pokazanog dijela, sastavlja cjelinu slike od 2 do 3 dijela, razumije pojam jednoga, razlikuje jedan od mnogo, na zahtjev ispravno pruža jedan predmet.

3 godine – pruža dva predmeta, razlikuje boje, ali ih ne imenuje točno (pronalazi istu boju koja mu se pokaže), razvija se pamćenje – s 2 godine može ponoviti dva broja, rečenicu od 3 – 4 riječi, razvija se sposobnost grupiranja predmeta na temelju opažanja jedne osobine (boje, oblika, veličine), počinje shvaćati prostorne i vremenske odnose, zna da se različite stvari rade u različitim dijelovima dana, razvija živopisnu maštu.

Rano djetinjstvo (2 – 6 godina)

Uočavaju se jasne promjene u tjelesnim proporcijama i napredak u finim motoričkim vjeitinama.

Grube motoričke vještine su osnova za razvoj tjelesnog i prostornog rezoniranja. Uočava se ubrzanje vremena reakcije i fina okulomotorna koordinacija i spretnost šake.

Usvajanje motoričkih vještina odvija se u 4 faze:

  1. Dijete ne pokušava izvršiti neku motoričku radnju, čak i izbjegava.
  2. Početni pokušaji da izvrši radnju – treba mu pomoć, uputa ili uvježbavanje.
  3. Dijete je usvojilo osnovne pokrete. Pokreti su koordinirani, precizni i relativno lako ih izvodi.
  4. Pokreti su vješti i precizni. Dijete novostečenu aktivnost lako uklapa u ostale vještine.
Razvoj motorike
Foto: Pixabay

Uloga vježbanja u ranom djetinjstvu

Vježba je kontinuirano ponavljanje motoričke aktivnosti s ciljem javljanja ispravne reakcije.  

Motorička učinkovitost rezultat je maturacije i iskustva, stoga vježbu treba usmjeriti da bude korisna i nakon maturacije.

Učenjem, pokušajima i pogreškama dijete troši vrijeme i energiju što može smanjiti motivaciju za daljnjim pokušajima.

Motorička spretnost važna je za uspostavljanje socijalnih kontakata, što se odvija kroz igru, odnosno što je dijete uspješnije u igri, to će biti socijalno uspješnije.

Postoje 4 načina da odrasli pomognu djeci:

  1. Odrasli moraju biti strpljivi s djetetom – razvoj vještina zahtijeva vrijeme i napor. Ohrabrivanje pomaže, no forsiranje djeteta preko njegovih mogućnosti je kontraproduktivno. Treba djetetu dopustiti da odredi tempo.
  2. Izbjegavati uspoređivanje djeteta s drugom djecom – ne postoje dva ista djeteta, uspoređivanjem se samo potiče osjećaj manje vrijednosti kod djeteta.
  3. Osigurati materijale i uvjete za optimalan rast i razvoj – izbor igračaka.
  4. Odrasli moraju znati da uspjeh u jednom području motoričkih vještina ne osigurava uspjeh u drugima – npr. ako dijete dobro trči, ne znači da će dobro crtati ili bacati loptu.

S dvije godine dijete je nespretno i pada, prolijeva. U dobi od 5 godina je graciozno, penje se, skače, stoji na jednoj nozi, preskače i sveukupno je vrlo spretno. U dobi od 6 godina vozi bicikl, skija i kliže.

Vježbe razgibavanja za djecu

Ne postoje vježbe koje su isključivo za djecu, međutim svaka vježba koju dijete izvodi treba biti prilagođena njemu i njegovoj dobi.

Postoje različiti programi kao što su fitness ili pilates za djecu te programi vježbanja za mame i bebe.

Dijete i sport
Foto: Pexels

Djeca i sport

Jurnjava za uspjehom u današnje vrijeme pomaknula je dobne granice pa roditelji već i svoju malu djecu izlažu napornim treninzima kako bi od njih čim prije napravili zvijezde. Stoga ih sve češće pokušavaju rano specijalizirati u jednom sportu kako bi maksimalno povećali njihovu šansu da postignu rezultat. No, upravo to rano forsiranje jednog sporta, za koji roditelji imaju želju da im djeca igraju, nije najbolji put do uspjeha.

Štoviše, prerana specijalizacija i forsiranje rezultata vodi prema jednostranim treninzima (čime se zanemaruje i stopira razvoj drugih motoričkih vještina) i opterećenjima te na kraju kroničnim oštećenjima i ozljedama.

Stroga sportska disciplina i intenzivni treninzi, odnosno specijalizacija sporta treba biti odgođena do srednje adolescentne dobi (cca 14 godina) i isto tako treninzi trebaju biti ograničeni na 3 do 4 puta tjedno, odnosno na 7 do 8 mjeseci godišnje.

Univerzalna sportska škola

Univerzalna sportska škola namijenjena je učenicima od prvoga do četvrtog razreda osnovne škole.

Cilj programa univerzalne sportske škole uključivanje je što većeg broja najmlađih učenika u sportske aktivnosti, odnosno stvaranje navike svakodnevnoga vježbanja.

Djeca pod stručnim nadzorom, igrajući se na zanimljiv i za njihovu dob primjeren način, uče osnovne oblike kretanja, kao i osnovne elemente brojnih sportova. Program univerzalne sportske škole provodi se dva puta tjedno po 45 minuta tijekom cijele školske godine.

Ipak, potrebno je istaknuti kako upravo univerzalna sportska škola može predstavljati temelj za stvaranje budućih vrhunskih sportaša, jer stjecanjem većeg broja motoričkih znanja u ranijim fazama sportskog razvoja iz raznih sportskih grana omogućuje uspješniju sportsku specijalizaciju kasnije.

Članak uređen:

Izvori:

  1. Krželj, V. (2009). Dijete i sport. Sekundarna prevencija u pedijatriji. Aberle Neda (ur.); 61-69.

Ocjenite članak

5 / 5   1

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu

Vaši komentari

Komentare nagrađujemo.

Razvoj djece i vježbe za djecu – koliko su važne za zdravi razvoj djeteta?

Želimo vas motivirati da svojim znanjem i iskustvom doprinesete cjelovitosti sadržaja na portalu.

Aktivne komentatore koji se trude doprinijeti nagrađujemo.

Svaki mjesec biramo najzaslužnijeg komentatora. Najboljem komentatoru mjeseca poslat ćemo obavijest e-mailom. Ukoliko u roku 8 dana ne primimo povratni odgovor, izabrat ćemo novog komentatora mjeseca i dodijeliti mu/joj nagradu. Nagradu smo u mogućnosti poslati samo punoljetnim osobama na adresu u Republici Hrvatskoj.

Što je poželjno:

  • komentar u kojima su iznesene korisne informacije koje nadopunjuju članak
  • komentar u kojima se dijeli vlastito iskustvo koje može biti korisno drugima
  • komentar je odgovor na pitanje postavljeno od drugog čitatelja ili postavljeno vlastito pitanje

Trenutno nema komentara budite prvi i komentirajte članak.