Naučite kako se opskrbiti važnim vitaminom D u vrijeme pandemije

Sunčanje i vitamin D

Priroda je zamislila da potrebe za vitaminom D osiguravamo izlaganjem suncu, no u vrijeme pandemije novim koronavirusom kada većina stanovništva boravi u zatvorenom, ne smijemo zaboraviti na unos vitamina D prehranom i dodacima prehrani.

Koncentracija vitamina D u krvi mijenja se, naime, kroz godinu, sukladno našoj izloženosti suncu. Najniže vrijednosti vitamina D bilježe se tijekom zime i ranog proljeća, a upravo je to razdoblje kada se najčešće javljaju virusne respiratorne infekcije.

Nije tajna da su se nekada oboljeli od tuberkuloze, gripe i drugih respiratornih infekcija izlagali sunčevoj svjetlosti kako bi se potaknula sinteza vitamina D i oporavak od bolesti. U ljudi je glavni izvor vitamina D njegova sinteza u koži pod utjecajem izlaganja sunčevom svjetlu. No što kad izloženost suncu nije opcija?

Najbogatiji prirodni izvor vitamina D3 u hrani su ulja jetre bakalara i drugih masnih riba. Nadalje, hrana bogata vitaminom D3 obuhvaća ribu (tuna, srdele, skuša, bakalar, haringa, losos), rakove i plodove mora, neke vrste gljiva, kvasac, goveđu jetru i žumanjak jajeta, te namirnice koje su dodatno obogaćene vitaminom D poput nekih margarinskih namaza.

Riblje ulje
Foto: Unsplash

Međutim, ukupni unos vitamina D putem hrane u prosjeku je vrlo malen u populaciji, iznosi svega 20% od ukupnih dnevnih potreba. Stoga su edukacija stanovništva, odabir obogaćenih namirnica, nadomjesna primjena vitamina D i praćenje koncentracije vitamina D u krvi različitih ugroženih populacijskih skupina od posebnog značaja za zdravlje ljudi.

Stoljeće vitamina D

Dvadeseto stoljeće obilježila je vitaminska era. Početkom prošloga stoljeća otkrivene su prve molekule životno važnih kemijskih spojeva – vitamina. Prvi otkriveni vitamin bio je B1, a slijedila su otkrića vitamina A, C i D. Točnije, vitamin D otkriven je 1918. godine, a već dvadesetih godina započela je njegova primjena u svrhu liječenja rahitisa (slabljenja kostiju) u djece. Naime, rahitis se u djece pojavio već u 19. stoljeću, uslijed migracija u gradove, većim boravkom u zatvorenim prostorima i povećanjem količine smoga, a početkom 20. stoljeća, 60 – 80% djece u sjevernoj i zapadnoj Europi imalo je znakove rahitisa.

Već je tada bilo jasno da su sunce i vitamin D blisko povezani, a znanstvenici su opisali su da je izlaganje djece sunčevoj svjetlosti učinkovita terapija rahitisa. Petnaest godina kasnije, otkriveno je kako vitamin D u tijelu nastaje u koži, pod utjecajem sunčevih zraka iz jednog oblika kolesterola. Naime, i sam vitamin D je vrsta sterola, vitamin s djelovanjem hormona, topljiv u mastima pa je hrana u kojoj ga nalazimo u pravilu ona koja sadrži veće količine masti, poput ribljeg ulja, masne ribe ili žumanjka jajeta. Međutim, hrana je tek sekundarni izvor vitamina D za čovjeka, budući da je tek nekolicina namirnica bogata tim nutrijentom.

Nedugo nakon otkrića terapijskih učinaka vitamina D na rahitis, znanstvenici su spoznali kako izlaganje određene hrane UV-zračenju daje toj hrani potencijal prevencije rahitisa. Ergosterol ili previtamin D2 u to se vrijeme počeo dodavati hrani, poglavito mlijeku, koje je izlagano UV-B zračenju kako bi se potaknulo stvaranje vitamina D2. Danas znamo da su gljive i kvasac, a posebice shiitake gljive dobar izvor „biljnog“ oblika, ili vitamina D2, a udio tog vitamina povećava se kada biljnu hranu izložimo UV – zračenju. Hranom u organizam unosimo vitamin D3 (kolekalciferol) i vitamin D2 (ergokalciferol), a smatra se da je iskorištenje nešto bolje za oblik D3 te se stoga posljednjih desetljeća u lijekovima, obogaćenoj hrani i dodacima prehrani poglavito nalazi oblik D3, porijeklom iz životinjskih izvora. Otkriće vitamina D2 i D3 tridesetih godina prošloga stoljeća i razvoj metoda za sintezu ovih vitamina omogućio je učestalo obogaćivanje različitih vrsta hrane i prevenciju rahitisa. Osim mlijeka, u to su se doba obogaćivali i margarin, sokovi, kruh, pivo, pa čak i hot-dog, a popularizacija ovoga vitamina bila je prisutna u tadašnjim masovnim medijima. Već je tada dobio nadimak „sunčev vitamin“.

Uspon i pad vitamina D u 20. stoljeću

Usporedo sa spoznajama o važnosti vitamina D za zdravlje kosti, počinju se javljati spoznaje o važnosti vitamina za obranu od infekcija. Nakon velike pandemijske gripe, između prvog i drugog svjetskog rata, provela su se brojna istraživanja o anti-infektivnim učincima vitamina A. Kako bi pokazali utjecaj na pobol i smrtnost u djece, znanstvenici diljem Amerike i Europe proveli su istraživanja u kojima su djeci davali riblje ulje, poglavito zbog sadržaja „anti-infektivnog“ vitamina A.

Riblje ulje jednako je dobar izvor vitamina D, ali se tada smatralo da se njegovo djelovanje uglavnom odnosi na jačanje kosti. Međutim, vrijeme i znanost su pokazali da su i vitamin A i vitamin D snažni anti-infektivni čimbenici. Zbog svih tadašnjih spoznaja o utjecaju vitamina A i D na imunitet i zaštitu od rahitisa, primjena ribljeg ulja postala je sinonimom preventivne medicine u pedijatrijskoj dobi za brojne poslijeratne generacije. U današnje vrijeme primjena vitamina D najčešće se ograničava na prvu godinu života putem obvezne primjene kapi za svu dojenčad.

Zbog općeg ushita djelovanjem vitamina D na urođeni i stečeni imunitet, četrdesetih godina 20. stoljeća počinju se koristiti megadoze vitamina D u svrhu liječenja autoimunih bolesti što je u nekim slučajevima dugotrajne primjene izrazito visokih doza dovodilo do intoksikacije. Terapija vitaminom D zbog ovih je opažanja velikim dijelom napuštena, i dugi niz godina vitamin D nepravedno je percipiran kao toksični nutrijent, posebice u stavovima regulatora i zdravstvenih djelatnika. Obogaćivanje hrane vitaminom D vršilo se i dalje, do 1950. godine, no u drugoj polovici 20. stoljeća u nekim je zemljama zabranjeno zbog bojazni od prekomjernog i nekontroliranog unosa.

Kao rezultat svih tih zbivanja, vitamin D je tijekom druge polovice 20. stoljeća postao zanemareni nutrijent. Istodobno s industrijalizacijom i urbanizacijom, izlaganje ljudi sunčevom zračenju postaje sve rjeđe što uz nizak prehrambeni unos rezultira učestalo niskim krvnim vrijednostima vitamina D u populaciji. Štoviše, zbog preporuka dermatologa moramo se držati podalje od sunca u vrijeme kad je njegovo zračenje najjače i produkcija vitamina D najsnažnija, a kreme sa zaštitnim faktorima blokiraju sintezu vitamina D u koži. Rezultat svih tih čimbenika su niske koncentracije vitamina D u krvi u 40 – 50% populacije u našim krajevima, posebice u vrijeme zime i proljeća.

Hrana obogaćena vitaminom D i rijetki prirodni izvori

Zbog shvaćanja težine problema nedostatka vitamina D na razini populacije, neke zemlje su donijele propise o obogaćivanju namirnica vitaminom D. Tako se u Finskoj margarinski namazi i mlijeko obogaćuju vitaminom D od 2003. godine, u SAD-u se obogaćuje sok od naranče i žitarice za doručak, a u Kanadi su temeljne obogaćene namirnice margarin i mlijeko. U Njemačkoj je obogaćivanje hrane vitaminom D ograničava isključivo na margarine, temeljeno na zakonu iz davne 1942. godine. Švedska je 2018. godine proširila popis namirnica koje se obogaćuju vitaminom D na margarine, masne namaze, mlijeko bez i sa laktoze, biljne napitke i fermentirane mliječne proizvode. U Hrvatskoj ne postoje takve strategije na nacionalnoj razini, no na našem tržištu imamo neke inovativne funkcionalne proizvode obogaćene vitaminom D – poglavito neke margarinske namaze dodatno obogaćene vitaminom D te mlijeko s vitaminom D i žitarice obogaćene raznim vitaminima i mineralima te vitaminom D.

Tekst napisala: Prof.dr.sc. Darija Vranešić Bender, klinički nutricionist

Članak uređen:

Ocjenite članak

5 / 5   1

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu

Vaši komentari

Komentare nagrađujemo.

Naučite kako se opskrbiti važnim vitaminom D u vrijeme pandemije

Želimo vas motivirati da svojim znanjem i iskustvom doprinesete cjelovitosti sadržaja na portalu.

Aktivne komentatore koji se trude doprinijeti nagrađujemo.

Svaki mjesec biramo najzaslužnijeg komentatora. Najboljem komentatoru mjeseca poslat ćemo obavijest e-mailom. Ukoliko u roku 8 dana ne primimo povratni odgovor, izabrat ćemo novog komentatora mjeseca i dodijeliti mu/joj nagradu. Nagradu smo u mogućnosti poslati samo punoljetnim osobama na adresu u Republici Hrvatskoj.

Što je poželjno:

  • komentar u kojima su iznesene korisne informacije koje nadopunjuju članak
  • komentar u kojima se dijeli vlastito iskustvo koje može biti korisno drugima
  • komentar je odgovor na pitanje postavljeno od drugog čitatelja ili postavljeno vlastito pitanje

Trenutno nema komentara budite prvi i komentirajte članak.