Ciklamat i njegov negativni utjecaj na zdravlje

Sladila

Ciklamat je naziv za umjetno sladilo, ciklaminsku kiselinu. Ono se najčešće koristi u obliku kalcijeve ili natrijeve soli, a dodaje se u proizvodnji hrane, pića i nekih lijekova, tj. koristi se kao prehrambeni aditiv.

Ciklamat je nekalorično umjetno sladilo koje je kao i ostala umjetna sladila nebrojeno puta došlo na listu štetnih i kontroverznih prehrambenih aditiva. Kroz povijest su ciklamatu pripisani mnogi nepoželjni učinci, a za mnoge ipak ne postoje čvrsti znanstveni dokazi.

Što su umjetna sladila?

Tvari za zaslađivanje ili sladila su sastojci koji se dodaju hrani u svrhu nadopunjavanja ili stvaranja slatkog okusa. Oni se dijele na zamjene za šećer (ili poliole) i umjetna sladila.

Umjetna sladila puno su slađa od stolnog šećera, ponekada čak 200-300 puta. Dopuštena su za korištenje u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji te se smatraju bezopasnima. Ipak, uz njih se iz godine u godinu vežu mnoge kontroverze.

Umjetna sladila ne razgrađuju se u organizmu kao šećer. Zbog toga nemaju energetsku vrijednost i ne utječu na glikemiju, što ih čini osobito korisnima za dijabetičare. Upravo zbog svoje niske energetske vrijednosti i slatkoće postali su popularni i općoj populaciji te se danas koriste u mnogim prehrambenim proizvodima smanjene energetske vrijednosti.

Umjetna sladila
Foto: Photo Secrets

Najčešće korištena umjetna sladila su:

  • sukraloza,
  • acesulfam K,
  • aspartam,
  • ciklamat.

Za sada je štetnost umjetnih sladila dokazana samo na životinjama, na kojima su se primjenjivale iznimno velike doze umjetnih sladila. Ipak, kao i sve druge sastojke hrane, umjetna sladila treba unositi u umjerenim količinama i ne pretjerivati. 

Danas se sve češće govori o potencijalnim negativnim učincima umjetnih sladila zbog njihove sve veće prisutnosti u prehrambenim proizvodima, što u isto vrijeme povećava vjerojatnost prekoračivanja maksimalnih preporučenih vrijednosti unosa.

Ciklamat – kratka povijest upotrebe

Ciklamat krije zanimljivu povijest. Od trenutka otkrića do danas još uvijek nije dopušteno njegovo korištenje u svim zemljama svijeta, među kojima se nalazi i svjetska velesila – Sjedinjene Američke Države.

Ciklamat je otkriven 1937. godine na Sveučilištu Illinois u SAD-u. Otkrio ga je Michael Sveda i izvorno se koristio za maskiranje gorkog okusa antibiotika.

Nakon provođenja dodatnih testiranja, 1958. godine ciklamat je dobio od Američke agencije za hranu i lijekove (engl. FDA) GRAS status, što znači da su ciklamat stručnjaci proglasili sigurnim za korištenje u hrani. Međutim, ubrzo nakon toga, 1970. godine, zbog kancerogenog djelovanja visokih doza ciklamata kod pokusnih štakora, ciklamat je zabranjen za korištenje u hrani, piću i lijekovima u SAD-u.

Američka agencija za hranu i lijekove ponovno je tijekom 1970-ih godina pokrenula procjenu sigurnosti ciklamata. Međutim, 1980. godine donijela je odluku koja i dalje ne dopušta korištenje ciklamata, uz objašnjenje da nije dokazano da on ne uzrokuje rak i oštećenje DNA.

Iako je istraživanje koje je dovelo do zabrane upotrebe ciklamata u SAD-u podvrgnuto oštroj kritici, a mnoge kasnije procjene nisu uspjele dokazati kancerogeni učinak ciklamata, on se i dalje ne koristi u SAD-u.

Ipak, ciklamat se i dalje koristi u mnogim zemljama svijeta, među kojima se posebno u Europi ističu Švicarska i Njemačka. To proizlazi iz procjene koju je proveo Zajednički odbor FAO i WHO o aditivima u hrani (engl. JECFA). U njihovom zaključku nekoliko uzastopnih procjena stoji da je ciklamat siguran za konzumaciju, ali ako se ne prekoračuju vrijednosti prihvatljivog dnevnog unosa.

Ciklamat – prihvatljivi dnevni unos

Ciklamat je umjetno sladilo koje je 30-50 puta slađe od stolnoga šećera ili saharoze. Iako je to relativno mala slatkoća u odnosu na druga umjetna sladila, i dalje ga je potrebno dodati u manjoj količini kako bi zasladio hranu jednako jako kao saharoza. Uz to, ciklamat nema kalorijsku vrijednost.

Prihvatljivi dnevni unos (engl. ADI) mjera je količine određene tvari u hrani ili piću koja se može svakodnevno unositi bez značajnog zdravstvenog rizika. Dakle, ADI predstavlja količinu ciklamata koja se pokazala sigurnom za konzumaciju.

Postoje dvije različite vrijednosti prihvatljivog dnevnog unosa za ciklamat:

  • Zajednički stručni odbor FAO i WHO o aditivima u hrani (JECFA) kao ADI za ciklamat postavio je gornju granicu od 11 mg/kg tjelesne mase na dan,
  • Znanstveni odbor za hranu Europske komisije postavio je nižu gornju granicu – 7 mg/kg tjelesne mase na dan.

Ako kao maksimalnu dnevnu sigurnu količinu ciklamata uzmemo aritmetičku sredinu ovih dviju vrijednosti, osoba od 70 kg ne bi trebala unositi više od 630 mg ciklamata (tj. ciklaminske kiseline) dnevno.

Istraživanje objavljeno 2018. godine u časopisu Nutrients provedeno je s ciljem procjene unosa ciklamata u svijetu. Rezultati istraživanja ukazali su na to da se ciklamat pretežno ne unosi u količini koja prelazi vrijednosti ADI. Ipak, prevelik unos detektiran je kod male djece s posebnim prehrambenim potrebama, poput one s fenilketonurijom i dijabetesom.

Ciklamat – negativni utjecaj na zdravlje

Umjetna sladila
Foto: Photo Secrets

Umjetna sladila, pa tako i ciklamat, u središtu su brojnih istraživanja. Zbog njihovih navodnih negativnih učinaka, mnogi ih izbjegavaju.

Visoke doze ciklamata unesene odjednom mogu imati laksativan učinak. Osim te poznate činjenice, mnogo je nejasnoća vezanih uz učinak ciklamata na zdravlje. Ipak, prema trenutnim saznanjima ciklamat se smatra sigurnim za ljude, ako se unosi unutar granica prihvatljivog dnevnog unosa. Ipak, i dalje čeka ponovno odobrenje upotrebe u SAD-u.

Većina populacije je unutar sigurne doze unosa ciklamata. Većem unosu podvrgnute su osobe koje unose velike količine napitaka zaslađenih s umjetnim sladilima, kao i one osobe koje umjesto šećera prilikom zaslađivanja kave, čaja i kolača koriste umjetna sladila u čijem je sastavu ciklamat.

Slijedi pregled 5 najviše istraženih utjecaja ciklamata na zdravlje.

1. Utjecaj ciklamata na crijevnu mikrobiotu

Crijevnu mikrobiotu čine mikroorganizmi koji žive u debelom crijevu. Ona ima važnu ulogu u zdravlju, a na njezin sastav u velikoj mjeri utječe prehrana.

Relativno nedavno, u 2014. godini, pojavila se spoznaja da unos niskokaloričnih sladila, poput ciklamata, uzrokuje promjene u sastavu i funkciji crijevne mikrobiote i tako dovodi do povećanja rizika od dijabetesa. To je uzrokovalo veliku zabrinutost, ali i ubrzo pokrenulo niz oštrih kritika usmjerenih na dizajniranje ovoga istraživanja.

Pregledni rad objavljen 2019. godine u časopisu Food and chemical toxicology obuhvatio je spoznaje o svakom umjetnom sladilu pojedinačno i njegovom utjecaju na mikroorganizme koji žive u debelom crijevu. Za ciklamat za sada nije dokazan negativan učinak na mikrobiotu. Ipak, treba uočiti da je do danas provedeno samo jedno znanstveno istraživanje, i to na svega 4 pokusna majmuna.

Iako se čini da ciklamat ne djeluje na crijevnu mikrobiotu, ona ga može metabolizirati do cikloheksilamina. Zbog razlike u sastavu mikrobiote, kod nekih ljudi ciklamat se ne razgrađuje uopće i izlučuje se u obliku u kakvom je i unesen.

Kod drugih osoba, ciklamat se u jednoj mjeri razgrađuje do cikloheksilamina. On se vrlo lako apsorbira u krvotok i potom izlučuje urinom. Neki pretpostavljeni negativni učinci ciklamata objašnjavaju se djelovanjem upravo cikloheksilamina, za kojega se smatra da bi mogao djelovati toksično.

Dakle, iako ciklamat ne utječe na bakterije u crijevima, ona utječe na njega. Ipak, i dalje se smatra da su količine nastalog cikloheksilamina bezopasne ako se ciklamat ne unosi u količinama većim od preporučenih maksimalnih vrijednosti.

2. Ciklamat kod djece

Akademija za prehranu i dijetetiku SAD-a (engl. Academy of Nutrition and Dietetics) preporučuje da se u potpunosti izbjegava unos umjetnih sladila, osobito ciklamata i saharina, kod djece mlađe od 2 godine te trudnica i dojilja.

Osim toga, treba pripaziti pri unosa ciklamata kod djece predškolske dobi. Problem je taj što je njima vrlo lako dosegnuti najvišu vrijednost prihvatljivog dnevnog unosa, osobito ako se radi o djeci koja boluju od fenilketonurije ili dijabetesa pa zbog toga izbjegavaju unos izvora saharoze i zamjenjuju ju s umjetnim sladilima.

Pokazalo se da je najveći unos ciklamata iz zaslađenih napitaka, poput osvježavajućih bezalkoholnih pića s dodanim sladilima.

3. Kancerogenost ciklamata

Kao što je već spomenuto, kontroverze vezane uz ciklamat započele su sumnjom na njegov kancerogeni učinak, tj. mogućnost uzrokovanja raka, i zabranom korištenja ciklamata u SAD-u 1970. godine. Ova je tema i dalje vrlo aktualna.

Odluka FDA o zabrani upotrebe ciklamata u SAD-u temelji se na dokazima o povećanju rizika od raka mokraćnog mjehura uslijed unosa visokih doza ciklamata kod pokusnih štakora.

Međutim, isti rezultati nisu uočeni kod ljudi. Također, pokazalo se da natrijeve soli općenito djeluju kancerogeno na mokraćni sustav pokusnih štakora, što stavlja pod upitnik spoznaju o kancerogenosti natrijeve soli ciklaminske kiseline.

Za sada je pitanje kancerogenosti i dalje vrlo kontroverzno. Neki smatraju da su dobiveni dokazi o kancerogenosti rezultat pogreške tijekom provođenja ispitivanja.

Tome u prilog ide i istraživanje objavljeno 2000. godine u časopisu Toxicological Sciences koje je ispitalo dugoročnu toksičnost ciklamata kod majmuna. Istraživanje je trajalo čak 24 godine nakon čega je tvrdnja o kancerogenom učinku opovrgnuta.

Naravno, i ovo je istraživanje dočekano s mnogo kritike usmjerene prema malom broju ispitanika i neadekvatnoj detekciji povećanja broja oboljelih od raka.

Zaista, teško je procijeniti kancerogenost jednog pojedinog umjetnog sladila, primjerice ciklamata. Razlog tome je što se umjetna sladila vrlo rijetko unose sama, odnosno često se konzumiraju u kombinaciji jedni s drugima.

Dakle, za sada i dalje nije u potpunosti razjašnjen rizik unosa visokih doza ciklamata na pojavu raka. Stoga, treba nastojati ne prekoračiti preporučeni prihvatljivi dnevni unos ciklamata.

4. Ciklamat i plodnost

Ciklamat i cikloheksilamin pokazali su se štetnima za mušku plodnost nekih pokusnih životinja pa je zbog toga postavljeno pitanje njegove sigurnosti za ljude.

Ciklamat može djelovati toksično na testise kod pokusnih štakora. Iako je davno provedeno istraživanje pokazalo da pri vrlo visokom unosu ciklamata ne dolazi do promjena u broju i pokretljivosti spermija, ne preporučuje se izlagati se visokim dozama zbog nepoznatih dugoročnih učinaka.

Za sada se smatra da ciklamat ne predstavlja rizik za neplodnost kod muškaraca pri sigurnim dozama unosa.

5. Ekotoksičnost ciklamata

Naposljetku, osim sumnji na ugrožavanje ljudskog zdravlja, u zadnje vrijeme javlja se pitanje zadržavanja umjetnih sladila u okolišu i njihovog učinka na prirodu. Umjetna sladila su sintetski spojevi. To znači da oni nisu prirodno prisutni u okolišu pa bi njihova prisutnost mogla poremetiti odvijanje nekih prirodnih procesa.

Budući da se ne probavljaju i nerazgrađeni izlučuju iz ljudskog tijela, tako dospijevaju i u okoliš. Negativni učinci na ekosustav još nisu do kraja istraženi, ali mogli bi postati razlog za smanjenje njihove upotrebe. Za ciklamat se za sada zna da može štetno djelovati na rast i razvoj biljaka, poput luka.

Trenutno su znanstvenici u potrazi za metodama kojima bi se umjetna sladila uspješno mogla ukloniti iz okoliša.

Članak uređen:

Izvori:

  1. Pravilnik o prehrambenim aditivima. (2004) Narodne novine.
  2. International Regulatory Status. (2018) Cyclamate Information Center.
  3. Luo, J., Zhang, Q., Cao, M., Wu, L., Cao, J., Fang, F., Li, C., Xue, Z., Feng, Q. (2019) Ecotoxicity and environmental fates of newly recognized contaminants-artificial sweeteners: A review. The Science of the total environment, 653, 1149–1160. 
  4. Lobach, A. R., Roberts, A., Rowland, I. R. (2019) Assessing the in vivo data on low/no-calorie sweeteners and the gut microbiota. Food and chemical toxicology: an international journal published for the British Industrial Biological Research Association, 124, 385–399.
  5. Martyn, D., Darch, M., Roberts, A., Lee, H. Y., Yaqiong Tian, T., Kaburagi, N., Belmar, P. (2018) Low-/No-Calorie Sweeteners: A Review of Global Intakes. Nutrients, 10(3), 357.
  6. Durán Agüero, S., Angarita Dávila, L., Escobar Contreras, M. C., Rojas Gómez, D., de Assis Costa, J. (2018) Noncaloric Sweeteners in Children: A Controversial Theme. BioMed research international, 2018, 4806534.
  7. Mishra, A., Ahmed, K., Froghi, S., Dasgupta, P. (2015) Systematic review of the relationship between artificial sweetener consumption and cancer in humans: analysis of 599,741 participants. International journal of clinical practice, 69(12), 1418–1426.
  8. Kroger, M., Meister, K., Kava, R. (2006) Low‐calorie Sweeteners and Other Sugar Substitutes: A Review of the Safety Issues. Comprehensive Reviews in Food Science and Food Safety, 5: 35-47. 
  9. S. Takayama, A. G. Renwick, S. L. Johansson, U. P. Thorgeirsson, M. Tsutsumi, D. W. Dalgard, S. M. Sieber (2000) Long-Term Toxicity and Carcinogenicity Study of Cyclamate in Nonhuman Primates. Toxicological Sciences, 53, 33–39.
  10. Serra-Majem, L., Bassas, L., García-Glosas, R., Ribas, L., Inglés, C., Casals, I., Saavedra, P., Renwick, A. G. (2003) Cyclamate intake and cyclohexylamine excretion are not related to male fertility in humans. Food additives and contaminants, 20(12), 1097–1104.
     

Prestanite jesti slatko

Ocjenite članak

0 / 5   0

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Vezani pojmovi: secerna bolest, 

Podijelite članak

Kopirajte adresu

Vaši komentari

Komentare nagrađujemo.

Ciklamat i njegov negativni utjecaj na zdravlje

Želimo vas motivirati da svojim znanjem i iskustvom doprinesete cjelovitosti sadržaja na portalu.

Aktivne komentatore koji se trude doprinijeti nagrađujemo.

Svaki mjesec biramo najzaslužnijeg komentatora. Najboljem komentatoru mjeseca poslat ćemo obavijest e-mailom. Ukoliko u roku 8 dana ne primimo povratni odgovor, izabrat ćemo novog komentatora mjeseca i dodijeliti mu/joj nagradu. Nagradu smo u mogućnosti poslati samo punoljetnim osobama na adresu u Republici Hrvatskoj.

Što je poželjno:

  • komentar u kojima su iznesene korisne informacije koje nadopunjuju članak
  • komentar u kojima se dijeli vlastito iskustvo koje može biti korisno drugima
  • komentar je odgovor na pitanje postavljeno od drugog čitatelja ili postavljeno vlastito pitanje

Trenutno nema komentara budite prvi i komentirajte članak.