Farinata od slanutka – zlato na tanjuru od 4 sastojka

Farinata od slanutka

U originalnom nazivu „farinata di ceci“, poznata i pod imenima  „fainà de ceixei“ ili samo „fainà, fainò“ , zatim „cecina“, „torta di ceci“ ili „calda calda“ kako joj tepaju u Toskani, samo „torta“ kako ju zovu u Livornu ili „socca„ u Francuskoj.

Uglavnom, ovo tako jednostavno ulično jelo koje se sastoji od 4 sastojka; slanutkovog brašna, maslinovog ulja, vode i soli je ponos i zlato na tanjuru cijele Ligurije, ali i Toskane. Peče se u pećnicama na drva u velikim okruglim tignjevima, a njihov promjer varira od 30 do 150 centimetar, a osim bazne verzije možete na nju dodati svakojako povrće, no o tome više u receptima.

>>> Skok na recept >>>

Povijest Farinate

Njezino porijeklo priča zanimljive priče, negdje između legendi i povijesti, ali rasprostranjeno je mišljenje da su pomorske republike Genova i Pisa uvele naviku korištenja ove mahunarke u srednjem vijeku, pretvarajući je u ono što je danas farinata.

Jedna legenda kaže se da je Odisej u opsadi Troje potrošivši opskrbu hranom za vojsku, ubacio ulje i brašno od slanutka unutar velikih štitova svojih ratnika i time ih nahranio. Drugi kažu da su čak i stari Rimljani, za vrijeme okupacije Genove, na štitovima na suncu kuhali vodu i brašno od slanutka. Zanimljivost tih dviju legendi je ta što se posude u kojima se peče farinata nazivaju „testo“ , a riječ na arapskom “testooh” znači štit.

Zatim postoje još dvije detaljnije priče koje se odnose na povijesne bitke i te dvije priče su zanimljive po tome što obje, iako sa skoro tristo godina razlike, farinatu sarkastično nazivaju „l’oro di Pisa“. 

Prva priča smještena je 1005. godine u Pisi. Dok je tamošnja vojska bila u misiji oslobađanja kalabrijske obale od napada Saracena, ostavivši Pisu bez obrane, nekoliko arapskih brodova iskoristivši to stiglo je do obale s namjerom da opustoše Pisu i ukradu svo njezino zlato.

Kinzica de Sismondi, koju povijest pamti kao lokalnu heroinu, uspjela je alarmirati grad s vrha tornja i građani su brzo reagirali boreći se svim sredstvima. Preko prozora su bacali na okupatore stolice, stolove, lonce i namirnice uključujući vreće s brašnom slanutka i vruće maslinovo ulje uzvikujući: „ Jeste htjeli zlato, evo vam ga?!“. Sutradan, nakon što su se uspješno obranili i otjerali napadače, gladni i umorni, pokupili su koliko su mogli s ulica tu mješavinu ulja i brašna kako bi ju pojeli. Bilo je to zlato Pise, kako su ga ironično nazvali, narugavši se Arapima.

Druga priča je smještena u 1284. godinu, kada je Genova u bitki kod Melorije pobijedila Pisu. Genovske galije po povratku našle su se u oluji i tijekom nevremena su se prosule bačve s uljem i vreće brašna od slanutka, miješajući i natapajući se s morskom vodom.

Kako su zalihe hrane na brodu bile skromne, čudna mješavina koja se stvorila nije bačena, već je data kao hrana zatvorenicima koji su bili na brodu i veslali. Mnogi od njih su odbili tu groznu kašu, ostavljajući je na palubi cijeli dan pod suncem, koje ju je peklo, pretvarajući je u neku vrstu zlatne palačinke. Vođeni glađu, drugi dan su je okusili neki zatvorenici otkrivši njezinu iznenađujuće ukusnu aromu.

Kod kuće, Genovljani su ponovili eksperiment, ali kuhajući smjesu u pećima na drva. Ovaj je recept brzo postao tradicionalno genovsko jelo pod nazivom, a kao podsmijeh neprijateljima iz Pise “l’ oro di Pisa“. Iz Genove se ovaj recept proširio i na mnoge druge mediteranske luke, pa i u inozemstvo, kad su tamo stigli talijanski iseljenici.

Danas možete naći farinate gotovo u svim mediteranskim gradovima, ponekad s dodatkom bilja i nazivaju se različitim imenima o čemu je bilo govora na samom početku. U nastavku vam donosim recept za farinatu, ali  dva prijedloga, ako ju želite dodatno obogatiti povrćem. (slika tradicionalne farinate)

Farinata od slanutka – recept

Farinata od slanutka
Foto: Mare

Sastojci ( za okrugli pleh promjera 30 centimetara)

  • 200 g slanutkovog brašna.
  • 600 ml vode,
  • 1 žličica soli (ili manje/više po želji),
  • 8 žlica maslinovog ulja.

Po želji: ružmarin i papar pri serviranju.

Farinata od slanutka s ružmarinom
Foto: Mare

Priprema:

  1. Pomiješajte u posudi vodu, slanutak i sol. Na površini će se stvoriti pjenica, nju pokupite i maknite iz smjese. Pokrijte smjesu i ostavite ju na sobnoj temperaturi da odstoji. To može biti oko 3 sata, 5 sati, 8 do maksimalno 9 sati ili cijelu noć. Zbunjujuće, znam, ali eto ne slažu se u Italiji oko toga pa ćete tako naići na oprečne informacije, no radi se o tome da će dulje vrijeme stajanja doprinijeti većoj fermentaciji od kraćeg. Nekima je zato draže da kraće stoji i smatraju da je tako lakše probavljiva. Vi učinite kako želite, po mom iskustvu, a probala sam ju pustiti da odstoji i kraće i dulje, razlika u okusu je neprimjetna.
  2. Kad je odstojala, upalite pećnicu na 250°C i stavite pleh da se kratko ugrije. Tako ugrijanog izvadite van, ulijte u njega maslinovo ulje, da se lijepo rasprostrani po cijeloj površini i na to smjesu brašna i vode. Lagano promiješajte da se ulje pomiješa sa smjesom i po želji dodajte ružmarin.
  3. Vratite u pećnicu i pecite prvih 10 minuta na samom dnu pećnice, bez rešetke koju pustite na sredini. Time postižemo efekt sličan peći na drva. Zatim ju oprezno prebacite na rešetku u sredinu i pecite još 10 minuta.
  4. Kad je farinata poprimila predivno zlatnu boju i hrskavu površinu, izvadite ju, po želji začinite paprom i režite odmah toplu i servirajte. Naime, ona se jede dok je jako topla.

Prijedlozi: na farinatu možete dodati svakojako povrće, no vodite računa o tome da neko povrće treba dulju termičku obradu pa ga prethodno pripremite u tavi i dodajte u farinatu tek nakon prvih 10 minuta što se pekla sama. Morate ostaviti to vrijeme da se farinata najprije stvrdne i onda na nju posložite povrće i vratite nazad u pećnicu. U Italiji tako možete dobiti farinatu s artičokama, bundevom, šparogama, gljivama, lukom, tikvicama itd.

U mom slučaju, jednu farinatu sam obogatila sićušnim gljivama jablanovačama koje sam prethodno kratko dinstala s češnjakom i crnim maslinama koje sam dodala netom pred slaganje na farinatu.

farinata od slanutka s maslinama i gljivama
Foto: Mare

Drugu sam obogatila kriškama ljubičastog luka i zelenim rajčicama. Njih nije potrebno prethodno termički obraditi, nego ih dodati na farinatu nakon prvih 10 minuta pečenja.

Farinata sa slanutkom rajčicom i lukom
Foto: Mare

U Livornu, farinatu jedu s focacciom, a mnogim veganima to je jelo poznato i kao svojevrsni veganski omlet. 

Farinata s focaciom
Foto: Mare

Dobar tek!

Preuzmite članak i pročitajte ga kasnije:   PDF

Ocjena članka:

4.67 / 5   6
Facebooktwitterpinterestmail
08-11-2019
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

NAJČITANIJI TEKST DANAS:

Poklanjamo vam besplatne E-mail novosti

Vi označite što vas zanima, a mi ćemo se pobrinuti pružiti vam samo korisne informacije.

 Zdravlje  Ljepota  Vege Prehrana  Pokloni