Kompleksi i samokritičnost – zašto se javljaju i kako ih pobijediti?

Kompleksi-i-samokritičnost

Vjerojatno ste se više puta u životu suočili s ljudima za koje ste pretpostavili da su zbog nekih svojih postupaka iskompleksirani ili da liječe vlastite komplekse na krive načine ugrožavajući druge. No, jeste li se ikad zapitali odakle dolaze ti kompleksi i zašto su ljudi ponekad toliko neugodni prema drugima i samokritični prema sebi i vlastitim postignućima?

Prije nego brzopleto donesete zaključak, pročitajte sljedeći članak koji će vam olakšati u razumijevanju pozadinskih psihičkih procesa kojima su posljedica kompleksi i samokritičnost.

Nisko-samopoštovanje
Foto: Photosecrets

Slika o sebi (self), samopouzdanje i samopoštovanje – zašto su važni?

Svaka osoba tijekom svojeg života o sebi stvara određenu sliku, tzv. self. Self je koncept kojega obilježava niz karakteristika – od rasnog i kulturalnog identiteta do socijalnih i profesionalnih životnih uloga. Self je ono što mislimo o sebi, ono što nam se sviđa ili ne sviđa uključujući i sve psihološke karakteristike koje osoba posjeduje.

Samopouzdanje je naš osjećaj da možemo napraviti stvari uspješno, a prisutan je u svim životnim područjima. Primjerice, ako smatramo da smo dobar i pouzdan prijatelj, možemo reći da se osjećamo samopouzdano u socijalnom kontekstu i međuljudskim odnosima. To ujedno znači da ne moramo osjećati samopouzdanje u svim područjima života što inače ne treba predstavljati problem.

Međutim, problem predstavlja pojam samopoštovanja, odnosno ukupnog mišljenja o sebi i doživljaja vlastite vrijednosti kao osobe. Osobe koje imaju nisko samopoštovanje daju određene signale svojoj okolini pomoću kojih možemo prepoznati da je u pozadini sumnja u sebe, samookrivljavanje, zanemarivanje pozitivnih karakteristika i fokusiranje na vlastite slabosti i mane.

Kompleksi manje vrijednosti kao posljedica niskog samopoštovanja

Osobe koje su previše nesigurne u vlastite sposobnosti stvaraju određene komplekse, odnosno negativne obrasce mišljenja o vlastitim kompetencijama. Kompleksi se mogu razviti od strane same osobe ili pak od drugih ljudi, a najčešće nastaju još u djetinjstvu te se uče kroz životna iskustva (direktnim iskustvom, opažanjem, putem medija, slušanjem što drugi oko nas govore ili rade itd.).

Primjerice, dijete koje od svojih roditelja prima previše kritika, a premalo pohvala po pitanju vlastitih postignuća, može razviti komplekse manje vrijednosti i tako cijeli život misliti da je nesposobno. Osobe koje imaju komplekse manje vrijednosti su nesigurne u sebe i neasertivne, izbjegavaju izazove i mogućnosti te kontakt očima. Često doživljavaju emocije tuge, tjeskobe, krivnje, frustracije, srama i ljutnje, a i fizički se nerijetko loše osjećaju (umorne su, osjećaju manjak energije, napetost itd.).

Rana-životna-iskustva
Foto: Photosecrets

Samokritičnost kao posljedica niskog samopoštovanja

Osobe koje imaju nisko samopoštovanje i visoku razinu nesigurnosti u vezi vlastitih sposobnosti često razvijaju samokritičnost i samookrivljavanje. Obilježava ih strogi perfekcionizam te se mukotrpno trude oko svih životnih izazova zbog straha od neuspjeha.

Ako se ovo poveže s činjenicom da nisko samopoštovanje nastaje još u djetinjstvu, jednostavno je zaključiti da su osobe koje su često bile suočene s vlastitim neuspjesima razvile preveliki strah od neuspjeha u odrasloj dobi. Nažalost, često su ti neuspjesi iz djetinjstva bili nerealni zbog čega je dijete smatralo da je neuspješno i krivo čak i onda kada uopće nije bilo. Tome je uzrok nedostatak roditeljske pažnje i pohvale za djetetove sposobnosti, a ujedno i pretjerano naglašavanje slabosti i mana s kojima se dijete nije znalo nositi.

Osobe koje su samokritične i pretjerano samosvjesne imaju problema u odnosima s drugima zato što su previše osjetljive na kritiku i odbacivanje, a ujedno osjećaju pretjeranu želju da udovolje drugima. Taj pritisak ih čak ponekad dovodi do povlačenja od intimnih i bliskih kontakata, a neki se s tim mogu suočiti izbjegavanjem tako da preuzmu ulogu „zabavljača“ u društvu kako nikada ne bi trebali suočiti sebe i druge s vlastitim problemima.

Takve osobe često imaju potrebu izmišljati šale na račun drugih zbog čega se može dobiti dojam ruganja i ogovaranja drugih. Nažalost, one toga često nisu svjesne jer im takav način ponašanja stvara obrambeni mehanizam i bijeg od vlastitih problema. Samokritični pojedinci također često izbjegavaju aktivnosti u kojima će biti procjenjivani zato što se boje kritike ili smatraju da ne zaslužuju nagradu ili uživanje.

Samookrivljavanje
Foto: Photosecrets

Kompleksi zbog izgleda

Osobe kojima je dugotrajno nisko samopoštovanje uzrokovalo komplekse zbog vlastitog izgleda često odlaze u dvije krajnosti po pitanju općenite brige o sebi – ili je ta briga minimalna ili je u pitanju perfekcionističko dotjerivanje. Na taj način osobe pokušavaju prikriti vlastite nedostatke koji nerijetko nisu niti povezani sa samim izgledom nego s problemima unutar pojedinca s kojima se ne može suočiti.

Ovakvi kompleksi mogu razviti brojne poremećaje u prehrani (npr. anoreksiju, bulimiju) zato što osoba ne može prihvatiti vlastiti izgled zbog čega stalno osjeća nezadovoljstvo i krivnju. Neki posežu za estetskim operacijama kako bi zadovoljili nerealne vlastite kriterije, a nerijetko to završi sve većim brojem „popravaka“ s kojima osoba u konačnici opet nije zadovoljna.

Nažalost, u današnje doba su kompleksi zbog izgleda sve češći, a čini se da se mogu razviti u bilo kojoj životnoj dobi u kojoj osoba još uvijek nije uspostavila stabilnu sliku o sebi i samopoštovanje. Ove komplekse češće razvijaju žene, a čini se da danas tome uvelike doprinose nerealne fotografije savršenih mršavica na društvenim mrežama zbog kojih žene postavljaju određene kriterije o vlastitom izgledu kojima narušavaju vlastito fizičko i psihičko zdravlje.

Kompleksi i samokritičnost – mogući uzroci

Kompleksi i samokritičnost nemaju uvijek svoj začetak u djetinjstvu, iako je to najčešći uzrok zbog kojih su ovi osjećaji toliko vremenski stabilni. No, kompleksi i samokritičnost mogu nastati kao posljedica nekog tekućeg problema (npr. žena koja oboli od raka dojke može razviti komplekse manje vrijednosti te samokritičnost i samookrivljavanje zbog toga što nije obavila dovoljno pretraga i pregleda prethodnih mjeseci) zbog kojega se pojedinci vide u negativnom svjetlu, a to im ograničava napredak i rješavanje vlastitih problema.

Nadalje, samokritičnost i kompleksi mogu biti posljedice brojnih drugih problema. Primjerice, anksiozne osobe mogu zbog pretjerane brige, napetosti i tjeskobe ograničiti vlastite uspjehe te tako pogoršati probleme koje imaju. Dugotrajni problemi u međuljudskim odnosima, kronične bolesti i brojni stresori mogu razviti faktore ranjivosti kod osoba i tako uzrokovati cijeli spektar poteškoća (negativna vjerovanja, nerealne slike o sebi, depresivna stanja, suicidalno razmišljanje, poremećaje prehrane itd.).

Osobe koje imaju probleme s brojnim kompleksima i samokritičnim obrascima ponašanja nije uvijek lako prepoznati. Naime, oni s vremenom razvijaju sigurnosna ponašanja pomoću kojih uspješno izbjegavaju situacije u kojima bi njihovi problemi mogli izaći na vidjelo jer ni sami nisu spremni suočiti se s njima. No, ponekad dođe do takvih situacija koje predstavljaju okidače za burne i agresivne reakcije prema sebi i/ili drugima.

Posljedice takvih situacija mogu biti tragične ako se ne razriješe na miran i adekvatan način. Osobe koje se kriju iza vlastitih problema pomoću obrambenih mehanizama mogu doživjeti preveliki psihički šok kada shvate da se te mehanizmi raspadaju i da se zidovi koje su si izgradili ruše. Zato s njima treba biti strpljiv i oprezan te im pomoći da shvate da nisu bezvrijedni, glupi i nesposobni.

Kompleksi
Foto: Photosecrets

Kompleksi i samokritičnost – kako ih pobijediti?

S obzirom na to da se kompleksi i samokritičnost često razvijaju duži niz godina, činjenica je da ih se osoba ne može tako brzo riješiti. Prije svega bi trebala osvijestiti svoje negativne i samokritične misli te uvidjeti koliko su one zapravo istinite. Zato bi bilo dobro pratiti vlastito ponašanje u situacijama koje nam izazivaju nelagodu i strah te uočiti što prvo pomislimo kada se trebamo suočiti s takvim situacijama.

Primjerice, osoba koja prije svakog javnog nastupa pomisli „Sigurno ću pogriješiti i sve zaboraviti!“ bi trebala pronalaženjem dokaza za takvu misao provjeriti je li zaista točna. Naime, ako ste svaki put dosad uspješno održali javni nastup i ako ste se zaista dobro pripremili za njega, onda vaša misao definitivno nije točna već je disfunkcionalna i ograničava vaš uspjeh.

Stoga uvijek pokušajte osvijestiti trenutak kada se krenu javljati osjećaji straha, nesigurnosti, krivnje, srama, tuge, razočaranosti, ljutnje i beznadnosti te racionalno procijenite koliko su misli i osjećaji koji vam se javljaju zapravo točni i korisni u situaciji u kojoj se nalazite. Ako vam to ne uspijeva, pokušajte takve misli zabilježiti zato što to stvara određenu distancu od njih i pomaže vam da se možete oduprijeti negativnom vjerovanju i samoporažavajućem ponašanju.

Samokritičnost
Foto: Photosecrets

Ono što je posebno važno je jačanje pozitivnog mišljenja o sebi i vlastitim sposobnostima. Osobe koje imaju problema s kompleksima i samokritičnošću bi trebali svoje pozitivne kvalitete staviti u fokus, a ako je potrebno, zapišite si vlastite pozitivne karakteristike, vještine i snage te ih pročitajte svako jutro. Pronađite što vas usrećuje, što volite u svojem okruženju, što ste dosad postigli u životu te s kojim ste se izazovima uspješno suočili. Uočite vlastite vrline i snage te radite na njima i razvijajte ih kako biste se mogli nositi sa životnim preprekama i neugodnostima koje vam svakodnevno izazivaju kompleksi manje vrijednosti i samokritičnost.

Pokušajte pisati dnevnik pozitivnih aktivnosti, odnosno bilježiti primjere svojih dobrih i svijetlih točaka svaki dan. Uz to, pokušajte planirati aktivnosti tako što ćete uočiti koje situacije vam izazivaju sreću i ugodu kako biste si mogli svakodnevno priuštiti nekoliko ugodnih trenutaka kao vrstu nagrade i pohvale za dobro koje činite.

Izvori:

  1. Butler, A. C., Chapman, J. E., Forman, E. M. i Beck, A. T. (2006). The empirical status of cognitive-behavioral therapy: a review of meta-analyses. Clinical psychology review, 26(1), 17-31.
  2. Chang, E. C. (2008). Self-criticism and self-enhancement: Theory, research, and clinical implications. American Psychological Association.
  3. Longe, O., Maratos, F. A., Gilbert, P., Evans, G., Volker, F., Rockliff, H. i Rippon, G. (2010). Having a word with yourself: Neural correlates of self-criticism and self-reassurance. NeuroImage, 49(2), 1849-1856.
Preuzmite članak i pročitajte ga kasnije:   PDF

Ocjena članka:

5 / 5   4
Facebooktwitterpinterestmail
09-07-2019
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

NAJČITANIJI TEKST DANAS:

Poklanjamo vam besplatne E-mail novosti

Vi označite što vas zanima, a mi ćemo se pobrinuti pružiti vam samo korisne informacije.

 Zdravlje  Ljepota  Vege Prehrana  Pokloni
Pojmovi uz članak: nisko samopoštovanje uzroci,