Socijalizacija djece u školi – zašto dijete nema prijatelje i kako mu pomoći?

Socijalizacija-djece-u-školi

Škole su glavni izvor socijalizacije za mnogu djecu, posebno zato što djeca provode velike količine vremena s vršnjacima u školskom okruženju. Djeca u školi ujedno proživljavaju svoja najosjetljivija razdoblja, djetinjstvo i adolescenciju te se susreću s brojnim izazovima s kojima se ponekad nije lako nositi.

Jedan veliki izazov za djecu je svakako sklapanje novih prijateljstava prvenstveno zato što nemaju sva djeca iste socijalne vještine. Uz to, neka djeca ne uspijevaju razviti određene socijalne vještine jednako lako kao i druga djeca što može stvoriti brojne poteškoće u odnosima s vršnjacima.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Prijateljstvo
Foto: Photosecrets

Socijalizacija djece u školi – poteškoće

Škola je društvena institucija koja je izravno uključena u socijalizaciju djece, iako je njezina zadaća uže definirana kao pružanje formalnog obrazovanja i razvijanje znanja i vještina djece. U tom smislu, škole su manje uključene u primarnu socijalizaciju (tj. razvoj osnovnih vrijednosti, motivacije i shvaćanja o sebi), a više su uključene u sekundarnu socijalizaciju (tj. razvoj znanja i vještina). Međutim, to nije vrlo precizna razlika, budući da se u školama događaju i značajne količine primarne socijalizacije, uključujući vrijednosti, motivaciju i samopoimanje.

Polazak u školu za neku djecu može predstavljati brojne probleme, a ponajviše zato što se susreću s dvadesetak ili više djece s kojima svakodnevno provode većinu dana. Ulazeći u novu okolinu, dijete shvaća da nije isto kao i ostala djeca te da se ponekad treba prilagoditi svojem okruženju. Prihvaćanje vlastite i tuđe različitosti djetetu stvara brojne probleme, posebno ako nije uspjelo dovoljno razviti svoje socijalne vještine.

Iako neka djeca nemaju nikakvih problema s upoznavanjem i sklapanjem prijateljstava, nekoj djeci to ipak predstavlja veliku poteškoću posebno ako su prethodno pretrpjeli odbacivanja ili krajnju okrutnost od druge djece. Zbog nedovoljno razvijenih vještina, takva djeca se često povlače u sigurnost vlastitog doma i obitelji te odbijaju upoznavanja s drugom djecom. Odlazak u školu im može predstavljati veliki problem, a ako nitko ne reagira na ove dječje poteškoće, mogu se razviti puno veći problemi poput socijalne anksioznosti, straha od škole i drugih ljudi, depresije itd.

Djevojčica
Foto: Photosecrets

Socijalizacija i faze društvenog razvoja

Sva djeca prolaze kroz određene faze društvenog razvoja. U prvim godinama svojega života se obično igraju sami ili s braćom, a ako krenu u vrtić nešto ranije, susreću drugu djecu te šire društvenu mrežu. Prijelaz u školu im uglavnom ne predstavlja veliki problem zato što su još kroz vrtićke dane usvojili elemente prilagodbe i dijeljenja s drugima. Čak i neka djeca koja nisu išla u vrtić, ali su doma imala adekvatan odgoj s braćom, sestrama ili prijateljima iz susjedstva ne moraju imati poteškoće sa susretanjem novih ljudi u školi.

No, djeca koja su većinu svojih prvih godina provela u samotnjačkoj igri i jedinoj interakciji s roditeljima te djeca koja su u susretanju s drugom djecom doživjela nasilje ili odbacivanje mogu imati velikih problema s prilagodbom na školsko okruženje prvenstveno zato što, iako možda žele i traže prijateljstvo, ne znaju kako ga uspostaviti.

Snažna tradicija psiholoških istraživanja pokazuje središnju ulogu prijateljstva za razvoj socijalnih, emocionalnih i kognitivnih sposobnosti djece. Djevojčice češće formiraju manje, intimnije grupe prijateljstava u odnosu na dječake. Ipak, u svim fazama života i među dječacima i djevojčicama, prijateljstva ne pružaju samo druženje i zajedničku intimnost već, što je najvažnije, pogled u misli, osjećaje i želje drugoga.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Dijete-nema-prijatelja
Foto: Photosecrets

Dijete teško sklapa prijateljstva

Postoje brojne studije koje povezuju kvalitetno prijateljstvo tijekom školske dobi i kasnije kvalitete odnosa u odrasloj dobi. Sklapanje prijateljstava u ranoj dobi čini model društvenih interakcija koje se protežu tijekom cijelog života. Ova činjenica postaje još važnija kada se uzmu u obzir i istraživanja koja potvrđuju negativan utjecaj nedostatka prijateljstava na psihičko zdravlje u djetinjstvu, adolescenciji i odrasloj dobi.

Dijete koje teško sklapa prijateljstva u školi može također razviti brojne psihičke poteškoće u kasnijoj dobi, no važno je pronaći uzrok nedostatka prijateljstava. Djeca koja su većinu svojega djetinjstva provela s odraslima mogu imati problema s prilaskom drugoj djeci ili se ponašati starije zbog oponašanja odraslih uz koje su bila odgajana. Nadalje, djeca koja imaju problema s prilagodbom na nove situacije mogu također imati poteškoća sa sklapanjem prijateljstava zbog toga što ne znaju kako se ponašati s drugom nepoznatom djecom.

Dijete bez prijatelja

Ako dijete uopće nema prijatelja u školi, moguće je da je u pitanju neki drugi problem. Mnoga djeca danas imaju strah od odbacivanja što može predstavljati veliki problem u kasnijoj dobi zbog manjka samopoštovanja. Djeca koja se boje odbacivanja postupaju na dva načina – ili uopće nemaju prijatelja ili se potpuno prilagođavaju vršnjacima koji ne moraju uvijek imati dobar utjecaj na njih. Nažalost, često se djeca zbog tog straha i manjka samopoštovanja boje biti ono što jesu te prihvaćaju tuđe obrasce ponašanja samo kako bi zadobili osjećaj pripadnosti vršnjačkoj grupi. Vršnjačke grupe potiču osjećaj pripadnosti i sigurnosti, a s obzirom na to da je temeljni ljudski motiv potreba za pripadanjem, javlja se strah od gubitka odnosa s tom grupom.

Mnogi roditelji ne znaju prepoznati problem nedostatka prijatelja kod djece. Iako će se neka djeca požaliti roditeljima oko vršnjačkih odnosa, mnoga djeca bez prijatelja u školi se često potpuno izoliraju i povuku u sebe ne želeći priznati da su usamljena. Nažalost, dijete bez prijatelja u školi može doživjeti i puno teži problem zlostavljanja od strane druge djece zbog čega gubi povjerenje u ostalu djecu. Zlostavljanje u školi je svakodnevna antisocijalna aktivnost čiji su sudionici gotovo svi učenici u školi bilo da promatraju nasilje, stresno proživljavaju suosjećanje sa žrtvom ili sami sudjeluju u bilo kakvoj vrsti zlostavljanja druge djece. Stoga je nužno na vrijeme reagirati i uočiti zašto dijete nema prijatelja te prevenirati puno teže posljedice koje mogu nastati.

Dijete-plače
Foto: Photosecrets

Dijete nema prijatelja u razredu

Djeca se, poput odraslih, oslanjaju na društvene odnose kako bi im pomogli da se osjećaju sigurno i povezano, ali kada se ti odnosi mijenjaju ili kada ih nedostaje, može doći do stresa, tjeskobe i depresije. S obzirom na to da dijete svakodnevno provede otprilike 6 – 8 sati u razredu s mnoštvom druge djece, nije razumljivo i normalno da neko dijete nema niti jednog prijatelja u razredu. Naime, u pitanju je zasigurno neki drugi problem koji, ako se ne riješi, može stvoriti djetetu traumu i obilježiti ga za cijeli život.

Dijete koje nema prijatelja u razredu se gotovo svakodnevno dovodi u neugodne situacije – samo sjedi u klupi, nema prijatelje za male i velike odmore, nema prijatelje za rad u grupi tijekom školskog sata itd. Sve te situacije mogu poticati i pogoršavati brojne simptome ozbiljnih psihičkih stanja kao što su depresija i anksioznost. Roditelji bi u ovakvim situacijama svakako trebali reagirati i potražiti mišljenje učitelja i školskog psihologa kako bi spoznali u čemu je riječ. Ponekad dijete ne želi priznati roditeljima da nema prijatelje kako ne bi iznevjerilo njihova očekivanja i kako bi barem djelomično zadržalo osjećaj samopouzdanja kojega svakodnevno gubi.

Dijete-bez-prijatelja
Foto: Photosecrets

Socijalizacija djece u školi – savjeti za roditelje i učitelje

Ako uočite da dijete nema niti jednog prijatelja u razredu i da svakodnevno provodi vrijeme samo u nekom kutku škole, nemojte ignorirati takvo ponašanje i pokušajte shvatiti u čemu bi mogao biti problem. Možda dijete već tjednima doživljava ozbiljno zlostavljanje od strane druge djece za koje svi znaju osim vas. Uz to, današnje vrste virtualnog nasilja mogu također biti problem koji nerijetko ostane skriven.

Sljedećih nekoliko savjeta vam može biti korisno kako biste mogli pomoći djetetu:

  • razgovarajte s djetetom o problemima s kojima se susreće – s obzirom na to da vjerojatno neće htjeti odmah priznati problem, budite strpljivi i nemojte nagliti sa zaključcima,
  • izgradite odnos povjerenja s djetetom – dajte mu do znanja da vam može vjerovati i da mu želite i možete pomoći,
  • potražite mišljenje druge djece u školi – ako dijete odbija razgovarati o problemu, pokušajte neprimjetno istražiti što druga djeca misle o njegovom ponašanju, odnosno zašto dijete nema prijatelja i postoji li razlog tome za kojega oni znaju,
  • poučite dijete socijalnim vještinama – mnoga djeca ne znaju kako pristupiti drugoj djeci, kako se upoznati i predstaviti te kako održavati prijateljstvo,
  • poučite dijete dijeljenju i surađivanju s drugima – ako dijete uopće nema prijatelja, nemojte ga odmah suočavati s velikim grupama djece već ga postepeno suočavajte s manjim grupama s kojima će moći razviti odnos povjerenja i osjećaj pripadanja,
  • potičite druženje djeteta s drugom djecom i izvan škole – škola ponekad sa sobom nosi brojne stresore uz koje je nemoguće posvetiti se kvalitetnom druženju s vršnjacima, stoga nastojte poticati druženja i aktivnosti djeteta s vršnjacima i izvan razreda,
  • poučite dijete izražavanju svojih misli i osjećaja bez ugrožavanja drugih ljudi – možda dijete nema prijatelja zato što ne zna komunicirati s njima, stoga bi bilo dobro da ga naučite kako izreći ono što misli i osjeća bez vrijeđanja i ugrožavanja druge djece, a više o tome možete saznati ovdje,
  • prije nego reagirate, sjetite se s kojim problemima ste se vi susretali u školskom dobu – uzmite u obzir da ponekad zaista nije lako biti dijete u današnjem vremenu visokih očekivanja i nerealnih ciljeva,
  • pomozite djetetu izgraditi samopoštovanje – nemojte svoju komunikaciju s djetetom temeljiti samo na kritikama za one loše stvari već ga se sjetiti pohvaliti i za sve dobro što napravi.

Izvori:

  1. Fink, E. i Hughes, C. (2019). Children's friendships. The British Psychological Society.
  2. Gamble, L. (2018). Helping kids when they find themselves in a class with no friends. Essential kids.
  3. Holder, M. D. i Coleman, B. (2015). Children’s friendships and positive well-being.Friendship and happiness (str. 81-97). Springer, Dordrecht.
  4. Ungar, M. (2017). Does Your Child Have Enough Friends? Psychology Today.
Preuzmite članak i pročitajte ga kasnije:   PDF

Ocjena članka:

0 / 5   0
Facebooktwitterpinterestmail
15-07-2019
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Poklanjamo vam besplatne E-mail novosti

Vi označite što vas zanima, a mi ćemo se pobrinuti pružiti vam samo korisne informacije.

 Zdravlje  Ljepota  Vege Prehrana  Pokloni