Što je hipnopedija?

Hipnopedija

Hipnopedija ili učenje za vrijeme spavanja je pokušaj prenošenja informacija osobi koja spava s ciljem učenja, odnosno zapamćivanja tih informacija. Proces prenošenja informacija se izvodi obično putem zvučnog zapisa tijekom spavanja.

Iako je spavanje izrazito važno za konsolidaciju pamćenja, učenje novih informacija tijekom spavanja se ne smatra mogućim, barem ne u mjeri u kojoj se to na prvi pogled čini. U nastavku članka saznajte kako je nastala hipnopedija i je li zaista učinkovita.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
San
Foto: Photosecrets

Kada je nastao pojam hipnopedije?

Hipnopedija svoje korijene ima čak i u nekim književnim djelima znanstvene fantastike još iz prve polovice prošlog stoljeća. Tada je pojam hipnopedije došao do šire publike koju se na različite načine pokušavalo uvjeriti da je u pitanju učinkovit i isplativ način učenja i pamćenja informacija.

Pojam hipnopedija se također koristio za metode poboljšavanja pamćenja već ranije naučenih informacija, a danas možemo reći da je riječ o metodi koja se ubraja u područje kognitivne psihologije i koja nastoji objasniti kako ljudi (ne) mogu uspješno učiti i pamtiti tijekom stanja budnosti i sna.

Hipnopedija je, u tom smislu, povezana s tehnikom koja je danas poznata pod nazivom usmjerena reaktivacija memorije. Za razliku od ideje učenja tijekom spavanja, tehnika usmjerene reaktivacije memorije spaja novostečene informacije sa zvukovima koji se kasnije mogu reproducirati ili umnožavati tijekom elektroencefalografije (EEG). Ova tehnika se pokazala uspješnom u poboljšavanju pamćenja kod raznih skupina ljudi, a također uključuje i učenje jezičnih vještina, motoričkih sposobnosti i prostornog pamćenja. Istraživanja koja su se provela u svrhu provjere tehnike usmjerene reaktivacije memorije su pokazala da takav način učenja informacija blagotvornije djeluje na pamćenje od razdoblja budnosti.

Zašto je hipnopedija postala popularna?

S obzirom na to da je godinama pojam hipnopedije plijenio pažnju javnosti, neke komercijalne tvrtke su iskoristile tu popularnost i vještim reklamiranjem uspjeli prodati različite vrste uređaja koji su se automatski uključivali isključivali tijekom spavanja osobe te reproducirali sadržaj kojega je osoba htjela naučiti i zapamtiti.

Koliko su takvi uređaji i metode pamćenja bile učinkovite, teško je precizno odrediti. No, svakako treba naglasiti da u to vrijeme nije bilo dovoljno znanstvenih istraživanja koji su mogli pokazati vjerodostojnije podatke o korisnosti hipnopedije. Upravo zbog tog potencijalno korisnog efekta, hipnopedija je godinama privlačila mnoge koji su na jednostavniji način htjeli određene informacije usvojiti.

Spavanje
Foto: Photosecrets

Hipnopedija u istraživanjima

Kako je pojam hipnopedije postao sve češći u brojnim djelima i časopisima, znanstvenici su odlučili provjeriti o čemu je točno riječ te svima razjasniti učinkovitost hipnopedije s obzirom na to da se sve do tog trenutka temeljilo na neprovjerenim zaključcima i nekritičkim mišljenjima.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Tako je već 1942. provedeno istraživanje u kojem je poznati znanstveni Le Shan odlučio provjeriti efikasnost hipnopedije na 20 dječaka koji su imali problem s grizenjem noktiju. Naime, Le Shan je pokušao pomoću hipnopedije odviknuti dječake od te loše navike tako što im je tijekom 54 noći po 300 puta svaku noć tijekom spavanja puštao zvučni zapis sa sadržajem „Moji nokti su gorkog okusa.“ Rezultati istraživanja su pokazali da je čak 40% dječaka prestalo gristi nokte, a Le Shan je to pripisao učinku hipnopedije.

Istraživanja pamćenja liste nepoznatih riječi su također pokazala da su oni koji su koristili metodu hipnopedije u kraćem vremenu učili i pamtili listu riječi, ali su također imali isti broj grešaka i pokušaja pamćenja riječi kao i oni koji nisu koristili metodu hipnopedije. Istraživači su spavanje kontrolirali pomoću EEG uređaja koji je registrirao kada su ispitanici zaspali, a oni koji su se budili tijekom noći su bili izbačeni iz daljnje analize i istraživanja kako bi podaci bili vjerodostojniji.

Što se može zaključiti o hipnopediji?

Zahvaljujući brojnim istraživanjima u proteklih nekoliko desetljeća, pokazalo se da hipnopedija i nije toliko učinkovita kao što se na prvi pogled čini. Znanstvenici Emmons i Simon su šezdesetih godina prošlog stoljeća u svojem istraživanju ustanovili da, unatoč korištenju metode hipnopedije, ispitanici nisu uspjeli prepoznati listu imenica koju su im čitali prethodnu noć. Njihovo prepoznavanje je bilo na temelju pogađanja, a to je istraživačima bilo dovoljno da zaključe da ipak nije u pitanju riječ o brzoj tehnici pamćenja.

Međutim, jedno kasnije istraživanje je pokazalo da hipnopedija može biti od koristi, ali u stanju relaksacije, odnosno stanju pripreme za spavanje u kojem se javljaju tzv. alfa valovi. Zahvaljujući slušanju određene liste riječi, ispitanici koji su bili u stanju relaksacije su bili znatno uspješniji u prepoznavanju tih riječi nego oni koji su tu istu listu slušali u budnom stanju. No, ovi rezultati se mogu povezati i s učincima stresa u situacijama učenja i pamćenja s obzirom na to da stres neurobiološki djeluje na organizam tako da otežava prisjećanje, usmjeravanje pažnje, održavanje koncentracije i pamćenje.

Stanje-sna
Foto: Photosecrets

Nedostaci znanstvenih istraživanja

Vjerovanje u učinkovitost hipnopedije ovisi o brojnim faktorima. Iako su istraživanja pokazala svoje rezultate, činjenica je da su se s vremenom pojavile i  brojne kritike tim istim istraživanjima. Osim prigovora na samo provođenje i metodologiju istraživanja, javile su se i kritike na premalen broj ispitanika u istraživanjima, neispravno korištenje materijala, nemogućnost ispravnog kontroliranja stanja budnosti i sna itd. Upravo zbog toga se ne može sa sigurnošću potvrditi niti jedan podatak istraživanja, ali se može pretpostaviti u kojem smjeru idu prednosti i nedostaci hipnopedije.

Upravo zbog brojnih nedostataka u istraživanjima, ne postoji točna informacija o tome je li hipnopedija zaista moguća i učinkovita ili ne. S obzirom na to da rezultati istraživanja nisu jednoznačni, teško je zaključivati o njezinoj korisnosti. No, ono što je sigurno jest činjenica da postoji velika potreba za novim istraživanjima o ovoj temi koja će prvenstveno biti metodološki točna i ispravna kako bi se pojam hipnopedije razjasnio i razumio.

Izvori:

  1. Gršković, V. (2013). Učenje za vrijeme spavanja ili hipnopedija. Istraži me.
  2. Peigneux, P., Laureys, S., Delbeuck, X. i Maquet, P. (2001). Sleeping brain, learning brain. The role of sleep for memory systems. Neuroreport, 12(18).
  3. Stickgold, R. i Ellenbogen, J. M. (2008). Quiet! Sleeping brain at work. Scientific American Mind, 19(4), 22-29.
Preuzmite članak i pročitajte ga kasnije:   PDF

Ocjena članka:

5 / 5   1
Facebooktwitterpinterestmail
12-08-2019
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Poklanjamo vam besplatne E-mail novosti

Vi označite što vas zanima, a mi ćemo se pobrinuti pružiti vam samo korisne informacije.

 Zdravlje  Ljepota  Vege Prehrana  Pokloni