Aspergerov sindrom – kako ga prepoznati?

koper

Aspergerov sindrom dobio je ime prema liječniku koji ga je prvi opisao 40-ih godina prošlog stoljeća Hansu Aspergeru. Opisao je djecu koja imaju normalnu inteligenciju, ali im nedostaje vještina neverbalne komunikacije, fizički su nespretni i ne pokazuju empatiju (mogućnost suosjećanja).

Prema najnovijoj klasifikaciji (iz 2013. godine), Aspergerov sindrom svrstavamo u skupinu poremećaja iz spektra autizma (autism spectrum disorder).

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Za razliku od autizma, simptomi Aspergerovog sindroma manje su izraženi, nema zastajanja u govoru, a kognitivne sposobnosti su jednake onima u “normalnih” pojedinaca. Karakteriziran je poteškoćama u društvenoj interakciji i ograničenim, stereotipnim interesima i aktivnostima.

Zbog ovih karakteristika, Aspergerov sindrom je puno teže dijagnosticirati od težih oblika autizma. 

Točan uzrok Aspergerovog sindroma još uvijek je nepoznat, iako istraživanja podupiru vjerojatnost nasljeđa i genetike.

Asperger – simptomi

Aspergerov sindrom razlikuje se više po skupu simptoma, nego po jednom posebnom simptomu.

Simptomi mogu značajno varirati, od blagih do težih oblika.

Govorne i kognitivne sposobnosti su očuvane, inteligencija je prosječna ili iznadprosječna. Pojedinci s Aspergerovim sindromom imaju najviše problema sa socijalnom interakcijom u različitim oblicima.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Neke od karakteristika simptoma su:

  • Poteškoće s ostvarivanjem socijalnih interakcija – za razliku od nekih oblika autizma, u kojoj dijete ne pokazuje želju da ostvaruje komunikaciju s vanjskim svijetom (”živi u svom svijetu”); Aspergerov sindrom karakterizira nemogućnost ostvarivanja socijalnih interakcija unatoč želji. Pojedince s Aspergerovim sindromom opisuje nedostatak empatije i nemogućnost razumijevanja drugih ljudi te problem ostvarivanja odnosa s vršnjacima (djeca se lakše sprijatelje s odraslima nego s drugom djecom).  Osobe obično nisu povučene u društvu, već prilaze drugima, iako na neobičan način.
  • Poteškoće u iščitavanju govora tijela i ostalih oblika neverbalne komunikacije (geste, izrazi lica, pokreti ruku, pogled ili kontakt očima).
  • Pojedinci su često fizički nespretni jer imaju problema s percipiranjem osobnog prostora.
  • Osjetljivost na podražaje iz okoline: zvuk, svjetlost, pojedina hrana (osjet okusa).
  • Česta fasciniranost detaljima ili objektima.
  • Potreba za rutinom i kontrolom se često primjećuje u repetitivnim oblicima ponašanja. Ponekad ih prate abnormalna intenzivnost i fokusiranost na neke pojedinosti/stvari/pojave.
  • Način govora je formalan i pedantan, kao na predavanju.
  • Intenzivna posvećenost određenim temama, motivima, ciljevima, stvarima, pojavama. Držanje za specifična i uska područja interesa jedna je od važnijih karakteristika – mogu skupljati mnogo detaljnih informacija o relativno uskoj temi.

Aspergerov sindrom – dijagnoza

S obzirom na specifične simptome, ovaj se poremećaj dijagnosticira dosta kasnije u odnosu na teže oblike autizma.

Dijete u dobi od 8 do 12 godina počinje ostvarivati značajnije društvene interakcije i u tom periodu se počinju primjećivati problemi kod pojedinaca.

Vrtić, škole i drugi kolektivi su mjesta na kojima se najčešće počinju primjećivati simptomi i problemi u ponašanju.

Dijagnozu ponekad otežavaju povezani poremećaji (npr. depresija) zbog nemogućnosti sklapanja prijateljstava.

S druge strane, bitno je imati na umu da su ljudi (i djeca) karakterno različiti, introvertan tip osobe ne mora nužno značiti i “autističan”.

asperger sindrom

Standardni dijagnostički kriterij zahtijeva teškoće u društvenoj interakciji, repetitivne i stereotipne radnje, aktivnosti i interese, bez značajnog zaostajanja u jeziku i kognitivnom razvoju. Neki kriteriji još traže i probleme u svakodnevnom funkcioniranju.

Dijagnoza se najčešće postavlja između 4. i 11. godine života.

Aspergerov sindrom – prognoza

Unatoč gore opisanim problemima i simptomima, pojedinci s Aspergerovim sindromom imaju često izvrsnu memoriju i sposobnost pamćenja podataka. Na djeci se primjećuje da jako rano počnu čitati i čitaju jako puno (hiperleksija), zbog čega razvijaju bogat vokabular.

Životni vijek osoba s Aspergerovim sindromom u okvirima je normalnog, ali je kod njih povećana prisutnost i drugih psihijatrijskih stanja (kao što su klinička depresija i poremećaj tjeskobe) koja značajno mogu utjecati na prognozu.

Aspergerov sindrom – terapija

Jako je bitno što ranije prepoznati simptome i pravilno dijagnosticirati Aspergerov sindrom. U tom slučaju se jako puno simptoma može ispraviti raznim oblicima terapije.

Posvećenost detaljima se može jako dobro iskoristiti u znanosti, umjetnosti ili sport.

Ovakvi pojedinci jako dobro reagiraju na art terapiju ili terapiju igrom.

Svoju načitanost, memoriju i vokabular mogu iskoristiti za ostvarivanje kvalitetnih socijalnih interakcija.

U cijelom procesu je jako bitan čitav multidiscipliniran tim ljudi, od roditelja i bližnjih, do radnih terapeuta, pedagoga, učitelja, psihologa i liječnika.

Terapija se pokušava baviti simptomima koji uzrokuju duševni nemir, a također ima za cilj podučavanje odgovarajućim društvenim, komunikacijskim i stručnim sposobnostima.

Preuzmite članak i pročitajte ga kasnije:   PDF

Ocjena članka:

3.38 / 5   8
Facebooktwitterpinterestmail
30-09-2019
Foto: Photospin
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

NAJČITANIJI TEKST DANAS:

Poklanjamo vam besplatne E-mail novosti

Vi označite što vas zanima, a mi ćemo se pobrinuti pružiti vam samo korisne informacije.

 Zdravlje  Ljepota  Vege Prehrana  Pokloni
Pojmovi uz članak: aspergerov sindrom, asperger autizam, ašpergerov poremećaj, aspergerov sindrom liječenje, aspergov sindrom, blazi oblik autizma, hiperlaksija, hiperleksija kod djece, hipoleksija,