Čvor na štitnjači – uzroci, simptomi i liječenje

cvor-na-stitnjaci

Štitnjača je žlijezda leptirastog oblika smještena u sredini vrata koja se nalazi ispod grkljana, a iznad ključnih kostiju. Čvorovi u štitnjači su okrugla ili ovalna područja unutar štitnjače koja mogu biti raznih etiologija, većina kojih nije ozbiljna.

Štitnjača proizvodi dva glavna hormona:

  • tiroksin, T4 i
  • trijodtironin,T3.

Funkciju štitnjače regulira hipofiza koja luči TSH, hormon koji potiče lučenje T3 i T4.

Čvorovi u štitnjači su vrlo česti, učestalost raste s dobi, procjenjuje se da ih ima do 50% ljudi, a često se otkrivaju slučajno prigodom pregleda štitnjače iz drugih razloga. Oko 95% čvorova u štitnjači je benigne prirode.

Čvor na štitnjači – simptomi

Većina čvorova na štitnjači ne uzrokuju znakove i simptome. Među mogućim simptomima su:

Uzroci čvora na štitnjači

Benigni uzroci čvora na štitnjači

Jednostavna guša

Povećanje štitnjače bez hipertireoze, hipotireoze ili upale.

Uzrok je obično nepoznat, ali može biti posljedica nedostatka joda ili unosa hrane ili lijekova koji ometaju sintezu hormona u štitnjači, pa hipofiza kao odgovor na taj nedostatak hormona pojačano luči TSH koji stimulira štitnjaču te se ona povećava. Bolesnici su obično bez tegoba osim očito uvećane bezbolne žlijezde.

Liječenje se usmjerava na uzrok, a samo za vrlo velike žlijezde je potrebna kirurška intervencija.

Hashimotov tireoiditis

Kronična, autoimuna upala štitnjače koju prožimaju limfociti. Štitnjača je bezbolno uvećana te se nalaze simptomi hipotireoze.

Dijagnosticira se nalazom povišene koncentracije protutijela na tireoidnu preoksidazu.

Potrebna je trajna nadoknada tiroksina.

Više informacija možete pročitati ovdje.

Ciste

Ciste su šupljine odvojene vlastitom stijenkom od okolnog tkiva, mogu biti ispunjene različitim sadržajem:

  • kao što je koloid, tekućina koja sadrži preteču hormona štitnjače, pa te ciste nazivamo koloidnim cistama,
  • krvi pa te ciste nazivamo hemoragičnim cistama,
  • folikularnim stanicama, stanicama štitnjače koje proizvode hormone,
  • makrofazima, stanicama koje prepoznaju i fagocitozom uništavaju patogene i umiruće stanice.

Ciste mogu biti:

  • jednostavne ili složene,
  • te benigne ili maligne, o čemu ovisi liječenje.

Većina cista su benigni, degenerirajući adenomi štitnjače.

Kao i ostali čvorovi na štitnjači, većinom se dijagnosticiraju slučajno tijekom rutinskog liječničkog pregleda ili ultrazvuka, CT-a ili MR-a iz drugog razloga, ali ciste na štitnjači su najčešći uzrok boli štitnjače.

Čak i male ciste mogu biti povezane sa značajnom neugodom u vratu i otežanim gutanjem, disfagijom.

Veće ciste mogu uzrokovati promuklost i paralizu glasnica te čak otežano disanje.

Adenom

Riječ je o benignom tumoru štitnjače koji može biti aktivan i proizvoditi hormone štitnjače ili neaktivan. Ako je adenom aktivan može uzrokovati simptome hipertireoze. Većinom se ne liječi, već se samo prati, ali moguće je kirurško uklanjanje.

Maligni uzroci čvorova na štitnjači

Rak štitnjače

Većinom je asimptomatski čvor, premda su ponekad prvi znaci opsežne presadnice u limfnim čvorovima, plućima i kostima.

Čimbenici rizika su:

  • zračenje vrata, posebno u djetinjstvu,
  • dob<20 god.,
  • muški spol,
  • povijest karcinoma štitnjače u obitelji,
  • solitarni čvor te progresivan rast čvora.

Dijagnoza se uglavnom postavlja biopsijom, a osim anaplastičnog karcinoma većina nije jako maligna te je rijetko smrtonosna.

Liječe se kirurškim uklanjanjem na koje se obično nadovezuje uništavanje moguće zaostalog tkiva radioaktivnim jodom.

stitnjaca

Dijagnostika čvorova na štitnjači

Kako bi se dijagnosticirali čvorovi u štitnjači primjenjuju se sljedeće metode:

Određivanje TSH iz krvi

Visoke razine sugeriraju nisku proizvodnju hormona štitnjače koju hipofiza pokušava potaknuti, dok niske razine sugeriraju visoku proizvodnju hormona štitnjače.

U krvi se može određivati i koncentracija slobodnog T4 te protutijela na tireoidnu peroksidazu.

Ultrazvuk štitnjače

Ultrazvuk štitnjače je koristan za procjenu veličine čvora i štitnjače te anatomije okolnih struktura, ali rijetko rješava pitanje prirode čvora.

Ultrazvučna sonda proizvodi zvučne valove koji onda prolaze kroz tkivo i odbijaju se od njega te ista sonda registrira reflektirane valove koji se konvertiraju u crno-bijelu sliku, gdje nijanse sive boje prikazuju tkivo i njegovu gustoću.

Tamnije strukture na slici nazivamo hipoehogenim, a svjetlije hiperehogenim.

Hipoehogeni čvor je ispunjen čvrstim materijalom dok je hiperehogeni ispunjen tekućinom. Hipoehogeni čvor je malo češće, iako i dalje rijetko, maligan, no budući da ultrazvuk nije pouzdani indikator malignosti, ovaj nalaz je indikacija za biopsiju.

Aspiracijska biopsija tankom iglom (citopunkcija)

Ova metoda je najbolji put prema razlikovanju malignih od benignih promjena i provodi se čim pretrage ne otkrivaju hipertireozu, budući da su aktivni čvorovi rijetko maligni ili Hashimotov tireoiditis na kojeg ukazuju protutijela na tireoidnu peroksidazu.

Scintigrafija štitnjače

Scintigrafija štitnjače se provodi ako je TSH snižen, odnosno proizvodnja hormona štitnjače povećana. Štitnjača se slika nakon unošenja male doze radioaktivnog joda, posebnim uređajem koji može detektirati apsorpciju joda u čvor. Čvorovi koji apsorbiraju radioaktivni jod većinom nisu maligni dok su oni koji ne apsorbiraju maligni u oko 5% slučajeva.

Više informacija o tome kako se pripremiti za scintigrafiju štitnjače možete pročitati ovdje.

cista na stitnjaci

Čvor na štitnjači – liječenje

Terapija će ovisiti o vrsti čvora te se usmjerava na uzrok.

1. Liječenje benignih čvorova

Većinom se ne preporučuje kirurško uklanjanje benignih čvorova nego praćenje.

Ako  je čvor na štitnjači benigan postoji nekoliko mogućnosti liječenja:

  • Praćenje stanja – ako biopsija pokazuje da imate benigni čvor na štitnjači, liječnik može preporučiti praćenje stanja, što obično uključuje fizički pregled i ultrazvuk štitnjače u intervalima od 12 do 24 mjeseca. Ako se čvor povećava, pojave se novi simptomi koji se mogu povezati sa čvorom ili se na ultrazvuku primjete neki potencijalni znakovi maligniteta indicira se ponovna biopsija.
  • Supresijska terapija – smanjenje čvora terapijom tiroksinom čime se suprimira (smanjuje) lučenje TSH. Uključuje lijek levothyroxine (Euthyrox, Letrox), sintetički oblik tiroksina u obliku tableta. Opskrbljivanje dodatnim hormonima štitnjače će signalizirati hipofizi da proizvodi manje TSH, hormona koji stimulira rast tkiva štitnjače.
  • Kirurgija – većinom nije potrebna, ali ponekad, benigni čvorovi mogu zahtijevati operaciju, pogotovo ako su toliko veliki da otežavaju disanje ili gutanje što je nekad slučaj kod jednostavne guše. Čvorovi koji su biopsijom određeni kao neodređeni odnosno sumnjivi također se mogu kirurški odstraniti, kako bi se bolje mogao analizirati.

2. Liječenje hiperaktivnih čvorova koji uzrokuje hipertireozu

Ako čvor na štitnjači uzrokuje proizvodnju hormona štitnjače vaš liječnik može preporučiti liječenje koje što može uključivati:

  • Kontrolu simptoma – beta blokatori kao što je atenolol poboljšavaju mnoge simptome hipertireoze, pa se mogu koristiti do početka uzročnog liječenja, odnosno smanjenja sinteze hormona štitnjače.
  • Radioaktivni jod – liječnici često koriste radioaktivni jod u liječenju za uništavanje čvorova. Radioaktivni jod može doći u kapsuli ili u tekućem obliku i brzo se koncentrira u tkivu štitnjače te uzrokuje uništavanje tog tkiva.
  • Kirurško uklanjanje – većinom za pacijente koji imaju velike guše ili guše koje uzrokuju obstrukciju disanja ili gutanja, za pacijente koji imaju istodobno bolest paratireoidnih žlijezda te za pacijente kojima treba brza i potpuna korekcija hipertireoze.
  • Lijekove – većinom se koriste u pripremi za liječenje radioaktivnim jodom ili kirurškim uklanjanjem, ali mogu biti dugotrajna terapija u pacijenata kod kojih, iz bilo kojeg razloga, ta dva oblika liječenja nisu opcija. Koriste se tionamidi kao što je metimazol, koji smanjuju lučenje hormona štitnjače.

3. Liječenje malignih čvorova na štitnjači

Uobičajeni tretman za kancerogene čvorove je kirurško odstranjivanje štitnjače.

Postupak se naziva tireoidektomija, a rizici uključuju oštećenje živaca koji kontroliraju glasnice i oštećenja paratireoidnih žlijezda (četiri male žlijezde smještene na stražnjoj strani štitne žlijezde koje kontroliraju razinu kalcija u krvi).

Nakon tireoidektomije, bit će potrebno doživotno uzimanje supstitucije za hormone štitnjače u obliku levotiroksina. Ponekad se primjenjuje i terapija radioaktivnim jodom i supresivna terapija tiroksinom.

Preuzmite članak i pročitajte ga kasnije:   PDF

NAJČITANIJI TEKST DANAS:

07-12-2018
Foto: Photospin
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Ocjena članka:

4.65 / 5   49
Facebooktwittergoogle_pluspinterestmail

Poklanjamo vam besplatne E-mail novosti

Vi označite što vas zanima, a mi ćemo se pobrinuti pružiti vam samo korisne informacije.

 Zdravlje  Ljepota  Vege Prehrana  Pokloni
Pojmovi uz članak: hipertireoza, cista na štitnjači, Ciste na stitnjaci, čvor na štitnjači, čvorići na štitnjači, čvorovi na štitnjači, cvorici na stitnoj zlezdi, stitna zlezda cvorovi, cista na stitnoj zlezdi, ciste na stitnoj zlezdi,