Disgrafija – uzroci, simptomi, liječenje

disgrafija

Disgrafija se klasificira kao poremećaj učenja, točnije kao nemogućnost savladavanja vještine pisanja. Budući da je proces pisanja složen neurološki proces u kojem naš mozak koristi različite dijelove, od primjerice formiranja smislene rečenice u glavi do finih motoričkih radnji pisanja, postoje različiti uzroci nastanka ovog poremećaja.

Disgrafija je također vrlo često povezana s određenim poremećajima kao što su disleksija ili ADHD (poremećaj pažnje), što komplicira i dijagnostiku i liječenje, odnosno ispravljanje ovih poremećaja. Disgrafija se karakterizira kao laka, izražena ili potpuna (potpuna nemogućnost pisanja ili agrafija).

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Uzroci disgrafije

Uspješno savladavanje vještine pisanja zahtijeva suradnju različitih područja mozga. Ako želimo razumjeti disgrafiju, moramo razumjeti na koji način uspijevamo napisati smislenu i gramatičku ispravnu rečenicu. U ovaj složeni proces su uključeni različiti dijelovi mozga, budući da su oni zaduženi za različite funkcije.

Dio moždane kore se koristi za motoričku izvedbu (takozvana fina motorika jer se radi o preciznim pokretima šake), drugi dio obrađuje vizualne informacije, radna memorija se bavi prikupljanjem informacija iz različitih dijelova našeg mozga u svrhu obavljanja trenutnog zadatka (npr. prisjećanje svih podataka da bismo uspješno riješili test ili zadatak), a posebno je bitna angularna vijuga (gyrus angularis) koja vizualne i auditorne informacije kodira u simbole i znakove koje koristimo pri pisanju. Svi ovi dijelovi mozga moraju biti umreženi na pravilan način i moraju funkcionirati da bi došlo do sastavljanja točne i smislene rečenice.

Kod osoba koje imaju problema s disgrafijom, ovi dijelovi mozga ne funkcioniraju kako bi trebali.

Znanstvenici još uvijek imaju problema s potpunim razumijevanjem ovog poremećaja, ponajviše zato što isti poremećaj (disgrafiju), uzrokuje niz uzroka, što znatno otežava proces istraživanja:

  • Poremećena funkcija angularne vijuge.
  • Problemi s finom motorikom (možemo primijetiti poteškoće u izvođenju i drugih preciznih vještina).
  • Poremećaji obrade vizualnih informacija, primjerice poremećaji predodžbe prostora, što se očituje kod spajanja više riječi u jednu.
  • Poteškoće u savladavanju gramatike.

disgrafija-pisanje

Osnovni uzroci ovih poremećaja nisu detaljno izraženi, ali znamo da postoji određena genska sklonost ovom poremećaju. S druge strane, genska podloga nije jedina bitna, već nepovoljni vanjski čimbenici mogu pridonijeti razvoju disgrafije, pogotovo u godinama razvoja djeteta. Vrlo često je poremećaj uzrokovan kombinacijom ovih dvaju uzroka i ne može se sa sigurnošću utvrditi koji je od njih imao veći utjecaj.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Iako je najčešće primijetimo prilikom učenja pisanja i pretpostavljamo da biološka podloga za razvoj disgrafije nastaje u djetinjstvu, također je moguće i u starijoj životnoj dobi razviti ovaj poremećaj.

Uzrok disgrafije u starijoj životnoj dobi može biti ishemija ili moždani udar koji pogađa bilo koje od područja koja smo naveli kao bitna za pisanje. Neke neurodegenerativne i neurološke bolesti, poput Parkinsonove bolesti ili epilepsije, mogu imati za posljedicu poremećaj pisanja.

Simptomi disgrafije

Simptomi variraju od nečitkog i nepravilnog pisanja do problema sa svim vrstama motoričkih pokreta ruku. Ipak, neke specifičnosti možemo uočiti koje nam pomažu otkriti uzrok disgrafije u pojedinca:

  • Iskrivljen položaj šake, ruke, zgloba ili cijelog tijela prilikom pisanja.
  • Usporeno pisanje. 
  • Poteškoće s pisanjem, pogotovo kreativnih tekstova, poteškoće prilikom stavljanja ideja u riječi, zamjene jedne riječi drugom.
  • Često brisanje i ispravljanje napisanih riječi.
  • Grčevi i bolovi u rukama prilikom pisanja.
  • Nepravilno i nespretno držanje olovke.
  • Gramatičke greške, npr. pogrešna upotreba velikog i malog slova.
  • Razmak među riječima nije dobar (ukazuje na probleme u predodžbi prostora).
  • Problemi s drugim finim motoričkim vještinama, poput crtanja ili sviranja instrumenata, općenita nespretnost s rukama

Dijagnostika

Točna dijagnoza je ključna zbog toga što postoje mnogo različitih uzroka disgrafije.

S obzirom na to da se disgrafija najčešće prepozna prilikom učenja pisanja, vrlo vjerojatno će prvi kontakt s ovim problemom imati učitelj, školski logoped ili psiholog, te roditelj prilikom učenja i pomaganja s domaćim zadaćama svome djetetu. Jako dobro bi bilo što prije prepoznati znakove disgrafije.

Liječenje disgrafije

Lijeka za disgrafiju nema.

Blage oblike disgrafije možemo probati ispraviti u ranoj dobi, a u radu je potrebno puno razumijevanja, ohrabrivanja i strpljenja. Ako je disgrafija povezana s poremećajima pozornosti (ADD, ADHD), u tom slučaju se poremećaji pozornosti mogu liječiti lijekovima. Djeca s disgrafijom su danas u puno boljoj poziciji nego ranije u povijesti.

Zahvaljujući suvremenim metodama učenja i korištenju moderne tehnologije, danas je moguće obrazovati se i biti uspješan unatoč ovome poremećaju. Svakako je dobro za roditelja da prepozna na vrijeme poteškoće s pisanjem koje ima njegovo dijete, jer mu se tada mogu omogućiti alternativne metode učenja (tipkanje na računalu umjesto pisanja, usmeno odgovaranje na ispitima i slično), što može spasiti dijete brojnih frustracija i ne dopustiti da razvije odbojnost prema obrazovanju i učenju.

Preuzmite članak i pročitajte ga kasnije:   PDF

Ocjena članka:

5 / 5   1
Facebooktwitterpinterestmail
07-07-2017
Foto: Photospin
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Poklanjamo vam besplatne E-mail novosti

Vi označite što vas zanima, a mi ćemo se pobrinuti pružiti vam samo korisne informacije.

 Zdravlje  Ljepota  Vege Prehrana  Pokloni
Pojmovi uz članak: disgrafija, disgrafija test, angularna vijuga, problemi sa motorikom, poremecaj pravilnog pisanja, poremećaj pisanja, nemogućnost pisanja, disgrafija liječenje, disgrafija lecenje, sto je disgrafija,