Vezikoureteralni refluks – uzroci, simptomi i liječenje

vezikoreuteralni refluks

Vezikoureteralni refluks je abnormalan protok mokraće iz mjehura natrag u mokraćovod (uretera), koji povezuje mokraćni mjehur i bubrege.

Vezikoureteralni refluks se obično dijagnosticira kod dojenčadi i manje djece. Poremećaj povećava rizik od infekcija urinarnog trakta, koje, ako se ne liječe, mogu dovesti do oštećenja bubrega.

Uzrok vezikoureteralnog refluksa može biti abnormalna građa mokraćovoda ili mokraćnog mjehura. Uzrokom može biti i privremena funkcionalna greška. 

Vezikoureteralni refluks se većinom javlja kod djece koja već imaju mokraćne infekcije, što zapravo znači da svako treće dijete ima neki oblik ovog poremećaja. 

vezikoureteralni refluks

Vezikoureteralni refluks vrste

Vezikoureteralni refluks može biti primarni i sekundarni:

  • Djeca s primarnim vezikoureteralnim refluksom su rođena s defektom mišića koji inače sprječava urin da teče iz mjehura u mokraćovod.
  • Sekundarni vezikoureteralni refluks nastaje zbog problema mokraćnog sustava, često uzrokovanih infekcijom.

 Liječenje, koje uključuje lijekove ili operaciju, ima za cilj sprječavanje oštećenja bubrega.

Simptomi vezikoureteralnog refluksa

Vezikoureteralni refluks se većinom manifestira bez značajnijih simptoma.

Često se otkrije tek kada izbije ozbiljnija urinarna infekcija. Učestalost urinarnih infekcija kod djece je visoka, stoga u dječjoj dobi svakoj urinarnoj infekciji treba posvetiti pozornost kako ne bi došlo do pogoršanja i oštećenja.

Infekcije mokraćnog sustava najčešći su pokazatelj vezikoureteralnog refluksa. One ne uzrokuju uvijek vidljive znakove i simptome.

Ipak, kod većine osoba javljaju se neki od sljedećih simptoma:

Infekcije mokraćnog sustava može biti teško dijagnosticirati kod djece, koja mogu imati samo nespecifične znakove i simptome, kao što su:

Ako je vaše dijete starije, vezikoureteralni refluks može dovesti i do drugih simptoma, uključujući:

Drugi pokazatelj vezikoureteralnog refluksa, koji može biti otkriven sonogramom prije rođenja djeteta, su otekline na bubrezima ili hidronefroza jednog ili oba bubrega, uzrokovane skupljanjem urina u bubrezima.

Refluks bubrega kod odraslih simptomi: bitno je napomenuti da se refluks češće javlja kod djece. U odrasloj dobi većinom dostiže svoj vrhunac kroz bubrežnu insuficijenciju ako nikada nije liječen te ni na koji način nije kontroliran.

urinarna infekcija

Uzroci vezikoureteralnog refluksa

Mokraćni sustav uključuje bubrege, mokraćovod, mokraćni mjehur i mokraćnu cijev, koji imaju važnu ulogu u uklanjanju otpadnih tvari iz vašeg tijela.

Vezikoureteralni refluks može se razviti u dva oblika čiji su uzroci različiti:

  • Primarni vezikoureteralni refluks – uzrok ovog (češćeg) oblika je anomalija prisutna pri rođenju, a koja se nalazi u sistemu odvodnih kanalića bubrega. Kako dijete raste, uretera se produljuje i ispravlja, što može ispraviti anomaliju. Ova vrsta vezikoureteralnog refluksa često se javlja kod djece u čijoj je obitelji već bila prisutna, što znači da može uzrok može biti genetski, no on je zapravo nepoznat.
  • Sekundarni vezikoureteralni refluks – uzrok ovom obliku najčešće je infekcija mokraćnog sustava.

Dijagnoza vezikoureteralnog refluksa

Dijagnozu vezikoureteralnom refluksa je potrebno postaviti što ranije kako bi se spriječile epizode akutnog pijelonefritisa koji može dovesti do nastajanja ožiljaka na parenhimu bubrega.

Mikcijska cistoureterografija je najstarija metoda za postavljanje dijagnoze. Mikcijska uretrografija se izvodi tako da se kateter kroz uretru uvodi u mokraćni mjehur koji se zatim puni kontrastom i snima u vrijeme punjenja i pražnjenja. 

Ultrazvučna cistografija je najnovija metoda koja se koristi u dijagnostici vezikoureteralnog refluksa. U primjeni kod djece se ne koristi ionizirajuće zračenje. Indikacije za ultrazvučnu cistografiju su:

  • obiteljski rizik za refluks
  • postoperativno praćenje refluksa
  • kontrolna cistografija kod djece koja već imaju refluks

Uz normalnu bubrežnu funkciju prognoza je povoljna. Kako dijete bude raslo vjerojatno će doći do spontanog nestanka refluksa.

bolovi u trbuhu

Liječenje vezikoureteralnog refluksa

Mogućnosti liječenja vezikoureteralnog refluksa ovise o težini stanja. Djeca s blagim slučajevima primarnog vezikoureteralnog refluksa s vremenom mogu prerasti poremećaj. Tijekom tog razdoblja, treba biti na oprezu od potencijalnih infekcija mokraćnog sustava.

Djeca s umjerenim do teškim primarnim vezikoureteralnim refluksom imaju dvije mogućnosti liječenja: lijekove i operaciju. Korištenje lijekova je češće, a kirurgija je obično rezervirana za djecu kod koje antibiotici nemaju uspjeha.

Lijekovi kod vezikoureteralnog refluksa

Infekcije mokraćnog sustava zahtijevaju brzo liječenje antibioticima, kako bi se spriječilo širenje infekcije na bubrege. Liječnici također mogu koristiti antibiotike kao prevenciju, pri čemu se koristi otprilike pola uobičajene doze za liječenje infekcija.

Antibiotici koji se koriste za prevenciju obično uključuju kombinaciju lijeka trimetoprim-sulfametoksazol, trimetoprim i nitrofurantoin. Neke osobe mogu biti alergične na jedan ili više od ovih lijekova te ih u tom slučaju ne mogu upotrebljavati.

Moguće nuspojave dugotrajne upotrebe ovih lijekova uključuju:

Dijete koje prima terapiju lijekovima, treba pratiti sve dok uzima antibiotike. To uključuje povremene fizičke testove i analizu urina za otkrivanje infekcija, koje se mogu javiti unatoč liječenju antibioticima, te povremeno rendgensko skeniranje mjehura i bubrega, kako bi se utvrdilo je li vaše dijete preraslo vezikoureteralni refluks.

operacija vur

Kirurgija kod vezikoureteralnog refluksa

Kirurgijom se kod vezikoureteralnog refluksa popravlja anomalija sistema odvodnih kanalića bubrega, čime se sprječava otjecanja urina iz mjehura u mokraćovod.

Postoje dvije metode kirurške operacije:

  • Otvorena kirurgija (operacija refluksa bubrega) – operacija se provodi pod općom anestezijom i zahtijeva rez u donjem dijelu trbuha, kroz koji kirurg popravlja malformaciju koja uzrokuje problem. Ovaj tip operacije obično zahtijeva nekoliko dana boravka u bolnici, tijekom kojih se na mjestu za odvod mjehura stavlja kateter. Rizici uključuju infekcije, krvne ugruške i krvarenje.
  • Endoskopska kirurgija – u ovom postupku, liječnik umeće osvijetljene cijevi kroz uretru, kako bi vidio unutrašnjost mjehura. Potom ubrizgava punilo, kako bi ojačao sposobnost zadržavanja mokraće. Ova metoda je minimalno invazivna u usporedbi s otvorenom kirurgijom i ima manje rizika, iako nije jednako učinkovita. Ovaj postupak također zahtijeva opću anesteziju, no može biti izveden ambulantno.
Preuzmite članak i pročitajte ga kasnije:   PDF

Ocjena članka:

4.43 / 5   7
Facebooktwitterpinterestmail
12-12-2018
Foto: Photospin
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

NAJČITANIJI TEKST DANAS:

Poklanjamo vam besplatne E-mail novosti

Vi označite što vas zanima, a mi ćemo se pobrinuti pružiti vam samo korisne informacije.

 Zdravlje  Ljepota  Vege Prehrana  Pokloni
Pojmovi uz članak: vezikoureteralni refluks, refluks urinarnog trakta, refluks bubrega, refluks bubrega kod odraslih, urinarni refluks kod beba, refluks liječenje, refluks urina kod djece, refluks bubrega kod beba, veziko uretralni refluks, refluks kod beba,