Koje su dobre, a koje loše tkanine za našu kožu?

materijali

Prirodne tkanine su najzdravije za našu kožu. No, osjetljiva koža u većini slučajeva ne reagira na samu vrstu tkanine, već na kemijske dodatke. Alergijska reakcija se najčešće javlja u obliku dermatitisa. Na koži se mogu pojaviti upale poput malih gnojnih prištića, crvenila, oteklina te svrbeža. Ove posljedice nošenja određene vrste odjeće, zapravo su reakcija na brojne kemikalije kojima su tretirane tkanine.

Svrha odjeće je zaštita od topline ili hladnoće, ali što kada odjeća koju nosimo ima potpuno obrnuti učinak? Razmišljamo li dovoljno kako odabir odjeće utječe na našu kožu?

Kada govorimo o zdravom oblačenju, osnovni odabir je uvijek između:

  • prirodnih biljnih vlakana poput pamuka, konoplje, svile, vune i lana (manje često se tu mogu naći juta, kašmir )
  • umjetno napravljenih materijala od celuloznih vlakana, drva ili bambusa
  • sintetičkih vlakana poput poliestera, akrila, elastina, mikrofibera itd.

Prirodni materijali imaju svoje prednosti i nedostatke, ali u usporedbi s ostalim materijalima, njihova najveća prednost je što omoguću koži da diše, bolje apsorbiraju vlagu, reguliraju toplinu i imaju antibakterijska svojstva.

Neka sintetička vlakna mogu dovesti do pretjeranog zagrijavanja ili hlađenja tijela. Razlog tome je ne omogućavanje koži da diše ili apsorbira tekućinu. Ovakva vlakna ne omogućuju koži regulaciju topline stoga dovode do pojačanoj znojenja koje je pogodno za razvoj bakterija.

Materijali od celuloznih vlakana mogu se svrstati negdje između prirodnih i sintetičkih. Iako je baza prirodna, tvornički se dobivaju kemijskom ekstrakcijom iz tretirane celuloze.

Skoro sve tkanine, uključujući i organske, tretiraju se kemikalijama za vrijeme procesa obrade.

tkanine---vlakna 

Vlakna koja najčešće koristimo

Pamuk je  jedno od najčešćih i najstarijih prirodnih vlakana. Kvaliteta ovisi o duljini vlakna. Duža vlakna stvaraju sjajan i snažan te kvalitetan pamuk. Glavna svojstva su: visoka higroskopnost (sposobnost upijanja vlage i znoja), ne iritira kožu i ne izaziva alergije. Lako se pere i održava. Ukoliko se ipak javi alergijska reakcija na pamuk, najčešće je uzročnik formaldehid pomoću kojeg se pamuk čuva od propadanja i parazita. Zbog ove činjenice svu novu odjeću treba oprati prije nošenja, jer se pranjem na visokoj temperaturi smanjuje razina formaldehida.

Organski pamuk se počeo koristiti od nedavno. Ima svojstva kao pamuk, ali se proizvodi uz minimalno korištenje kemikalija.

Lan je prirodno vlakno koje se dobiva iz biljke lana. Ovo vlakno pruža osjećaj “hlađenja” i to ga svojstvo čini pogodnim za izradu ljetne odjeće. Tkanina je ugodna na koži i ne izaziva alergije.

Vuna je prirodno vlakno, koje može biti alergen sam po sebi.  U većini slučajeva alergija na vunu je reakcija kože na alkohol (lanolin) kojim se vuna obrađuje. Istovremeno vuna je materijal koji zadržava veliku količinu prašine i sličnih alergena. Kod osoba s osjetljivom kožom može se javiti nelagoda, peckanje i svrbež.

Poliestersko vlakno je vlakno koje se dobiva kemijskim procesom. Nastaje iz sintetičkih polimera te je jeftinije je od prirodnih vlakana. Ima visoku otpornost na habanje, ali lošu sposobnost upijanja vlage i znoja stoga je pogodno za razvoj bakterija i iritacija. Zbog odličnih svojstava ima najširu primjenu, upotrebljava se u mješavini s pamukom ili samo za tzv. gornju odjeću (trenirke, majice, jakne itd.)

Viskozno vlakno: dobiva se kemijskim procesom iz celuloze drveta. Glavna svojstva su udobnost prilikom nošenja, otpornost na trošenje, visoka higroskopnost, no sporo se suši.

Elastansko vlakno:  kemijsko vlakno, sintetičkog podrijetla. Glavna odlika ovog vlakna je visoka elastičnost. Ovo vlakno može izazvati alergijsku reakciju kod osjetljive kože.

Poliamidno vlakno ili najlon je izdržljivo, čvrsto, vodonepropusno i fleksibilno vlakno koje je lako za održavanje. Upotrebljava se za izradu najlon čarapa, kupaćih kostima i jakni. Postoje znanstveni dokazi da čarape koje su proizvedene od ovog vlakna mogu izazvati dermatitis .

Vrlo je važno da smo svjesni da su kemijski tretirane, prirodne i sintetičke tkanine izvor toksina te mogu utjecati na naše zdravlje.

Top 6 toksičnih materijala

  1. Poliestersko vlakno
  2. Akrilno vlakno  
  3. Umjetna svila (vještačka svila)
  4. Poliamidno vlakno ili najlon
  5. Acetatna (i triacetatna) vlakna – ova vrsta vlakna spada u skupinu regeneriranih vlakana. Dobiva se iz celuloze, u reakciji u kojoj sudjeluju još octena kiselina i anhidrid octene kiseline u prisutnosti sumporne kiseline. Acetatna vlakna tvore sjajni materijal sličan svili, koji se upotrebljava kao podstava u kaputima, jaknama itd. Triacetatna vlakna daju materijal koji je kvalitetniji i čvršći od materijala načinjenog od acetatnih vlakana.
  6. Svi materijali na kojima je navedeno da su statički otporni, otporni na mrlje, da se ne gužvaju te da odbijaju moljce. Tkanine kojima su na etiketi navedene neke od spomenutih stavki tretiraju se jakim kemikalijama u procesu proizvodnje. Po završetku obrade određene kemikalije i dalje ostaju prisutne u samoj tkanini, te postaju aktivne u dodiru s vlagom i znojem.
Preuzmite članak i pročitajte ga kasnije:   PDF

Ocjena članka:

4.30 / 5   10
Facebooktwitterpinterestmail
29-11-2018
Foto: Photospin
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Poklanjamo vam besplatne E-mail novosti

Vi označite što vas zanima, a mi ćemo se pobrinuti pružiti vam samo korisne informacije.

 Zdravlje  Ljepota  Vege Prehrana  Pokloni
Pojmovi uz članak: akril tkanina, poliestersko vlakno, liocelno vlakno, tkanina 100 poliester, poliamidno vlakno, [email protected] it mail, vrste materijala tkanine, akril materijal, sinteticke tkanine, liocelno vlakno je,