Disocijativni poremećaj – uzroci, simptomi i liječenje

Disocijativni-poremećaj
Facebooktwittergoogle_pluspinterestmail

Disocijativni poremećaj je vrsta poremećaja u kojoj se javlja disocirano stanje ili disocijacija, odnosno potpuni ili djelomični rascjep svijesti o sebi i osjećanja određenih dijelova događaja.

Drugim riječima, najčešće isključujemo emocionalnu komponentu i odvajamo je od svijesti kako bismo sebe zaštitili od prevelikog stresnog utjecaja.

Kod disocijativnog poremećaja ličnosti, osoba se svjesno ili nesvjesno isključuje i odvaja od situacije ili događaja u kojoj se nalazi. Iako to ponekad može biti koristan obrambeni mehanizam kako bi se osoba poštedjela stresa, problem nastaje kad se disocijativno stanje javlja prečesto i traje predugo.

Osoba tada postaje potpuno odvojena od stvarnosti u kojoj se nalazi jer, iako na razini svijesti može vidjeti što se događa, sve životne situacije promatra i doživljava potpuno pasivno.

Disocijacija

Disocijacija – psihologija

Kada je u pitanju disocijativno značenje, psiholozi ga uglavnom opisuju kao nemogućnost integracije pamćenja, svijesti, percepcije i ličnosti. U disocijativnom stanju, fiziološke reakcije osobe su oslabljene, stoga je disanje plitko, tijelo uspravno i ukočeno, a facijalne ekspresije ne postoje.

Kao što postoji disocijacija, tako postoji i asocijacija koja predstavlja integraciju svih kognitivnih funkcija. Drugim riječima, osoba je potpuno svjesna i osjeća svoje tijelo i emocije. Disanje je duboko, tijelo je pokretno, a facijalne ekspresije su normalne i prikladne situaciji u kojoj se osoba nalazi.

Disocijativni poremećaj F44 – kako ga prepoznati?

Mnogi ljudi nakon traumatskih događaja mogu jasno izreći što se sve događalo tijekom stresne situacije, ali to govore potpuno mirno i bez ikakvih osjećaja kao da su to doživjeli iz uloge promatrača.

Isto tako, mogu potpuno zaboraviti određene dijelove traumatskih situacija (disocijativna amnezija) ili je u to uključen i disocijativni poremećaj ličnosti koji se još naziva i poremećaj višestruke ličnosti.

Nadalje, osobe s disocijativnim poremećajem kao da izlaze iz svoje kože u određenim situacijama i ne osjećaju ili zaboravljaju dijelove života koji su im bili izrazito stresni. Kasnije, ako ih se sjećaju, o njima pričaju sasvim normalno, bez ikakvog uznemiravanja.

To može biti zaštitni faktor, ali problem nastaje kad se disocijativni poremećaj pretvara u životnu svakodnevicu kad osoba ne osjeća niti one pozitivne emocije, nego se iz bilo kakvih emocionalnih situacija potpuno isključuje kako ne bi bila povrijeđena.

Disocijativno-stanje

Disocijativni poremećaj – uzroci

Sve vrste disocijativnih poremećaja se povezuju s traumatskim iskustvima iz ranog djetinjstva stoga se uglavnom spominje disocijativni poremećaj kod djece.

Ono što je važno naglasiti je to da vrste disocijativnog poremećaja imaju svoj začetak u djetinjstvu, ali se nerijetko simptomi manifestiraju tijekom adolescencije i odrasle dobi.

U djetinjstvu su najčešće uzroci fizička i psihička zlostavljanja od strane roditelja ili nekog drugog člana obitelji, a kod takvih situacija je gotovo uvijek narušena i ličnost pa se razvija disocijativni poremećaj ličnosti.

Više o podvojenoj ličnosti možete pročitati ovdje.

Trauma

Disocijativni poremećaj – simptomi

Disocijativni poremećaj nije baš lako prepoznati pogotovo zato što sama pojava disocijacije u određenim događajima ne znači nužno i poremećaj. Disocijativni simptomi uključuju niz različitih stanja koji su ujedno i disocijativni fenomeni, a neki od njih su:

  • derealizacija – poznata okruženja i ljudi više nisu poznati,
  • depersonalizacija – osjećaj izdvojenosti od vlastitih tjelesnih i psihičkih stanja,
  • disocijativna amnezija  – gubitak pamćenja određenih traumatskih događaja,
  • nedostatak svijesti o samom sebi,
  • nejasne i neshvatljive promjene ponašanja,
  • nemogućnost uvida u vlastite osjećaje,
  • otežana orijentacija u vremenu i prostoru,
  • tjeskoba i depresija,
  • povučenost i osamljenost.

Kada je u pitanju disocijativni poremećaj osobnosti, simptomi su gotovo isti. Disocijacija se očituje u različitim područjima života osobe više puta, a ljudi ponekad nisu ni svjesni da se tako ponašaju.

Integracija sjećanja, percepcije, identiteta i svijesti je potpuno narušena, a tek nakon nekog vremena ljudi shvate da neke stresne životne događaje kao da nisu niti doživjeli.

Disocijativni-poremećaj-kod-djece

Disocijativni poremećaj – liječenje

Ne postoji lijek za disocijativni poremećaj. Ako je popraćen nekim depresivnim epizodama, mogu se propisati antidepresivi, ali primarni način liječenja je psihoterapija. Pritom se kombiniraju različiti psihoterapijski pravci, ovisno o tome što je osoba doživjela i kakva joj je točno pomoć potrebna.

Psihoterapijski tretmani se najčešće odvijaju u tri faze, a to su:

  1. identifikacija i stabilizacija simptoma,
  2. pričanje o traumi i osjećajima koje je prouzročila,
  3. usmjeravanje na postojeće i buduće probleme u svakodnevnom funkcioniranju.

Neki stručnjaci najboljom smatraju kombinaciju kognitivno-bihevioralnog pristupa, hipnoterapije i art terapije. Naglasak se kod odabira terapija uvijek stavlja na pacijenta i njegovo stanje. Ono što je važno je to da s obje strane proces liječenja zahtijeva puno strpljenja, truda i ustrajnosti kako bi se postigli rezultati.

Preuzmite članak i pročitajte ga kasnije:   PDF

NAJČITANIJI TEKST DANAS:

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Ocjena članka:

0 / 5   0
Facebooktwittergoogle_pluspinterestmail