Neplodnost – uzroci, dijagnoza i liječenje

Neplodnost – uzroci, dijagnoza i liječenje
Facebooktwittergoogle_pluspinterestmail

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), neplodnost je nemogućnost začeća  nakon 12 ili više mjeseci nezaštićenih spolnih odnosa. Smatra se da u svijetu ima između 15 i 20% parova koji su neplodni. U 40%  slučajeva uzrok je muškarac, u 40% žena, u 10% slučajeva radi se o zajedničkoj neplodnosti, dok je u prestalih 10% uzrok nepoznat (idiopatski).

Razlikujemo primarnu, sekundarnu neplodnost i umanjenu plodnost:

  • Primarna neplodnost – nemogućnost postizanja trudnoće kod para u plodnom dijelu života uz redovite, nezaštićene spolne odnose tijekom godinu dana
  • Sekundarna neplodnost –  nemogućnost postizanja trudnoće nakon barem jedne prethodne trudnoće
  • Umanjena plodnost (subfertilitet) – stanje tijekom kojeg par u plodnom razdoblju života trudnoću postiže nakon dužeg razdoblja nego je to slučaj kod normalno plodnog para

Reproduktivno razdoblje

Razdoblje tijekom kojeg žena može zanijeti naziva se reproduktivno (fertilno) razdoblje žene. Započinje sa prvom menstruacijom (menarhom) i traje sve do menopauze (zadnje menstruacije). Najčešće govorimo o razdoblju između 15. i 49. godine života, iako u novije vrijeme ono počinje nešto ranije (oko 13. godine) i završava kasnije (oko 53. godine).

Iako muškarci žive u prosjeku 6-8 godina kraće od žena, njihovo reprodukcijsko razdoblje je dulje i nastavlja se i nakon pedesete godine života, iako  se proces spermatogeneze, kao i mogućnost erekcije i ejakulacije, koji su bitni elementi reprodukcije, ipak smanjuju u starijoj životnoj dobi.

Bitno je napomenuti da se plodnost žena smanjuje već nakon 30. godine života, a muškaraca nakon 50. godine života. Optimalna dob za rađanje prvog djeteta  je do 25. godine života, a ostale djece do 35. godine.

Fertilnost (plodnost) ne ovisi samo o kronološkoj dobi, već i o različitim biološkim osobinama jedinke. Sve godine reprodukcijskog razdoblja nemaju istu vjerovatnost nastanka trudnoće, niti tijek i ishod trudnoće.

Fekundabilitet je vjerovatnost postizanja trudnoće u menstruacijskom ciklusu. Vjerojatnost uspješne trudnoće (živorođeno dijete) po ovarijskom ciklusu u mlade i zdrave žene koja želi trudnoću iznosi 20 do 30%.

Uzroci neplodnosti

Neplodnost može biti uzrokovana podjednako muškim i ženskim faktorom (40%), biti prisutna kod oba partnera (10%), ili biti neutvrdiva čak i modernom medicinom (idiopatska neplodnost, 10%).

Muška neplodnost

Brojni poremećaji i stanja predisponiraju nastanku neplodnosti kod muškaraca. Neki od poremećaja su reverzibilni, a upravo je cilj identificirati i liječiti takva stanja. Uzroke možemo podijeliti u navedene skupine:

  • predtestikularni uzroci – predstavljaju hipotalamičko hipofizni poremećaj kao i poremećaje u hormonskoj podršci spermatogeneze: Kallmanov sindrom, Prader-Willijev sindrom, adenom hipofize,  hiperprolaktinemija, višak androgena (tumor nadbubrežne žlijezde, kongenitalna adrenalna hiperplazija, anabolički steroidi), višak estrogena
  • testikularni uzroci – dovode do poremećaja spermatogeneze, tu spadaju: nasljedne abnormalnosti (Klinefelterov, Down-ov sindrom, cistična fibroza, mikrodelecija…), negenetski poremećaji razvoja testisa (atrofija testisa, kriptorhizam…), varikokela, zaušnjaci, orhitis, zračenja, kemoterapija i lijekovi
  • posttestikularni uzroci – čimbenici koji oštećuju izvodne kanale i uzrokuju spolnu disfunkciju: opstrukcija epididimisa, kongenitalno odsustvo sjemenovoda, ageneza sjemenih mjehurića, kirurški zahvati na skrotumu i druge ozljede nastale liječenjem
  • infekcije (kronični prostatitis, epididimitis i orhitis)
  • imunološki uzroci

Procjena plodnosti muškarca radi se uzimanjem uzorka sjemena (spermiograma). Normalne vrijednosti analize muškog sjemena (ejakulata) su volumen 1-5 ml, pH 7,3-8,3, koncentracija više od 20 milijuna/ml, pokretljivost više od 40% i broj normalnih spermija više od 40%.

Ženska neplodnost

Najčešći uzroci neplodnosti u žena su:

  • kroničan izostanak ovulacije (koji se javlja u 30-40 % slučajeva) – Turnerov sindrom, prijevremena insuficijencija jajnika, sindrom policističnih jajnika, smanjena ovarijska rezerva zbog ranijih upala ili operacija na jajnicima
  • tubarni faktor – upala jajovoda sa stvaranjem priraslica i opstrukcije (neprohodnosti), endometrioza
  • deformacije maternice – jednoroga maternica, septirana maternica, miomi, endometrioza
  • imunološki faktori i alergija na spermu
  • nerazjašnjena (idiopatska) neplodnost – o njoj se govori kada se odbace svi uzroci

Zajednička neplodnost para

Radi se o problemu s plodnošću koji imaju oba partnera ili pak o više problema koje imaju jedan ili oba partnera. Šanse za začeće ovise o ozbiljnosti problema i naravno mogućnosti njegovog liječenja, no treba imati na umu da dok oba partnera imaju određene probleme s plodnošću, mogućnost za trudnoćom znatno opada.

Dijagnoza neplodnosti

Ukoliko se kod para sumnja na neplodnost potrebno je uzeti anamnezu  oba partnera (sadašnji i prijašnji zdravstveni problemi, životni stil i navike) i napraviti određene dijagnostičke pretrage.

Najčešće dijagnostičke pretrage kod neplodnosti su:

  • Ginekološki pregled
  • PAPA test
  • Transvaginalni ultrazvuk
  • Cervikalni brisevi
  • Osnovni hormonski status (FSH, LH, E2, PRL, TSH drugog do petog dana ciklusa)
  • Spermiogram
  • Mikrobiološka pretraga ejakulata
  • Pretraga prohodnosti jajovoda
  • Krvne pretrage

Osnovne pretrage su spermiogram kod muškarca, praćenje ovulacijskog ciklusa (bilo kod kuće mjerenjem bazalne temperature, korištenjem ovulacijskih trakica, praćenjem cervikalne sluzi, ili kod liječnika utvrđivanjem ovulacije ginekološkim ultrazvukom – vaginalnom sondom, te mjerenjem razine hormona progesterona u lutealnoj fazi ciklusa, najčešće 21. dan ciklusa), kontrola ženskih hormona (FSH i LH 3. dan ciklusa, progesteron 21.dan ciklusa) te provjera prohodnosti jajovoda (HSG, histerosalpingogram). Ovisno o rezultatima pretraga, preporučuje se dalje liječenje.

Liječenje neplodnosti

Cilj svih postupaka u liječenju neplodnosti je stvaranje pogodnih uvjeta i sredine za spajanje spolnih stanica – spermatozoida i jajne stanice, uspješno začeće, uspješnu trudnoću i porođaj djeteta.

Parovi bi trebali potražiti pomoć liječnika nakon što se trudnoća nije desila nakon godinu dana nezaštićenih odnosa ako je žena mlađa od 35 godina, a nakon šest mjeseci ako je žena 35 godina ili starija. Liječenje kreće od manje invazivnog prema više invazivnom.

Mogući tretmani su ciljani odnosi, inseminacija ili izvantjelesna oplodnja (IVF):

  • Ciljani odnosi – upotrebljavaju se lijekovi koji izazivaju ovulaciju (najčešće klomifen citrat), kontrolira ovulacija ultrazvukom ili nekom od kućnih metoda, te se spolni odnos prakticira u utvrđeno plodno doba ciklusa.
  • Inseminacija je sljedeća metoda liječenja ukoliko ne postoje faktori koji ometaju prirodno začeće (muški faktor, tubarni faktor). Ultrazvučnim pregledima utvrdi se kad će vjerojatno nastupiti ovulacija, te se posebno pripremljeno i očišćeno sjeme muškarca uštrca direktno u maternicu žene, kroz grlić maternice. Na taj način se povećava broj spermija u maternici i vjerojatnost da će doći do oplodnje, pošto je grlić u prirodnom ciklusu najveća barijera prolasku spermija do jajnih stanica u jajovodu. Najčešće se pokušaju tri inseminacije prije nego što se krene na slijedeći oblik liječenja, ali je moguće pokušavati i do 6 ili više puta. Inseminacija je mnogo jeftinija od izvantjelesne oplodnje, ali je i stopa uspjeha daleko manja, 5-20% (prosjek 13%) čak i za indicirane parove.
  • Izvantjelesna oplodnja (IVF) – zadnja i najzahtjevnija linija liječenja neplodnosti. Postupak obuhvaća hormonsku stimulaciju žene u cilju proizvodnje više jajnih stanica (prosjek za žene ispod 35 godina je oko 12), ultrazvučno praćenje rasta folikula (malih vodenih cisti u jajnicima gdje rastu jajne stanice), davanje injekcije koja izaziva ovulaciju („štoperica“), vađenje jajnih stanica transvaginalnom iglom (punkcija), oplodnja posebno obrađenim sjemenom muškarca (bilo ostavljanjem jajnih stanica i sjemena u neposrednoj blizini u maloj posudici da se desi prirodna oplodnja, bilo injektiranjem jednog spermija u jajnu stanicu, ICSI), neometani razvoj dobivenih zametaka dva do pet dana u laboratoriju pod uvjetima sličnim onima u ženskom tijelu, te vraćanjem jednog do dva zametka dugačkom tankom cjevčicom u maternicu žene (transfer).
Preuzmite članak i pročitajte ga kasnije:   PDF

NAJČITANIJI TEKST DANAS:

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Ocjena članka:

4.50 / 5   2
Facebooktwittergoogle_pluspinterestmail
Pojmovi uz članak: izostanak ovulacije prirodno liječenje, femisan a neplodnost, Sekundarna neplodnost, neplodnost, izostanak menstruacije nepolodnost, hiperprolaktinemija i ejakulat, kako se zaštititi od neplodnosti, ženska neplodnost, krvne pretrage za neplodnost, liječenje neplodnosti kod žena,