Emocionalni razvoj djeteta – emocionalna samoregulacija po godinama

Emocionalni-razvoj-djeteta

Emocionalni razvoj u ranom djetinjstvu – do 6. godine života

Djeca već u predškolskoj dobi govore u uzorcima, posljedicama i ponašajnim znakovima emocija. S vremenom su u prepoznavanju tih komponenti točniji i složeniji, a također im je lako zaključiti što bi mogao učiniti čovjek koji pokazuje određenu emociju.

Djeca koja tijekom prvih nekoliko mjeseci života uspiju razviti sigurnu privrženost prema roditeljima postaju naprednija u emocionalnom razumijevanju. Kao što je već spomenuto, djeca promatraju odrasle kako upravljaju vlastitim osjećajima te na taj način i sami usvajaju strategije za emocionalnu regulaciju.

Kod bilo kakvih emocionalnih pojava jako je važan djetetov temperament i struktura ličnosti. Djeca koja intenzivno doživljavaju negativne emocije imaju problema s inhibiranjem vlastitih emocija. U ranom djetinjstvu se već značajnije počinju javljati stid, neugoda, krivnja, zavist i ponos.

Također bi bilo dobro kod djece od samog početka poticati razvoj empatije, odnosno emocionalnog proživljavanja s drugom osobom zato što empatija potiče osobu na altruistično ponašanje. Roditelji koji su često ljuti na dijete zbog njegovog ponašanja i koji su skloni kažnjavati dijete zbog toga, prekidaju empatiju i simpatiju koju dijete uči u ranoj dobi.

Emocionalna-samoregulacija
Foto:Unsplash

Emocionalni razvoj u srednjem djetinjstvu – do 11. godine života

U srednjem djetinjstvu su djeca gotovo potpuno svjesna raznolikosti emocionalnih iskustava i posljedica. Već u dobi od osam godina počinju uviđati da istodobno mogu doživljavati na različite načine više različitih emocija.

Također dolazi do porasta empatije i općenitog napretka u samoregulaciji emocija. U dobi od deset godina, djeca uspijevaju razviti strategije za upravljanje emocijama i rješavanje problema, posebno kada su ishodi unutar njihove kontrole.

Kada se takve strategije na vrijeme i pravilno razviju, dolazi do osjećaja emocionalne samoefikasnosti te do kontroliranja vlastitih emocionalnih stanja što ujedno učvršćuje i izgrađuje povoljnu sliku o sebi.

Djeca koja uspiju razviti dobru emocionalnu samoregulaciju postaju optimističnija, empatičnija i omiljenija u društvu, ali i u obitelji. S njima nije teško uspostaviti određena pravila i raditi kompromise te su općenito poslušnija od djece koja nemaju dobro razvijenu emocionalnu samoregulaciju.

Emocije
Foto:Unsplash

Emocionalni razvoj djeteta – od 11. godine

Od 11. godine života se javlja razdoblje brojnih tjelesnih i psihičkih promjena koje je svima već dobro poznato – pubertet. Iako roditelji tvrde da se oni najteže s njim nose, nije ni djeci lako. U razdoblju tih burnih promjena, emocionalni razvoj također prolazi kroz određene stadije promjena.

Kod neke djece se intenzivno javlja emocija straha, posebno od školskog neuspjeha, lošeg zdravlja roditelja, tjelesnih ozljeda ili reakcija vršnjaka. Istraživanja pokazuju da čak 10-20% djece razvije intenzivne strahove u ovoj dobi (npr. školske fobije).

Djeca koja dožive bilo kakvu traumu, od siromaštva do zlostavljanja, imaju velikih emocionalnih izazova s kojima se nije nimalo lako nositi. Pritom se mogu javiti depresija, nisko samopoštovanje, nepovjerenje, bijes, bojažljivost, suicidalnost te sklonost rizičnim ponašanjima.

Jako je važno pratiti djetetove promjene i načine izražavanja emocija u ovom životnom razdoblju kako bi se moglo na vrijeme reagirati ako se uoče bilo kakve poteškoće. Pravovremena i dugotrajna terapija djeci i roditeljima može pomoći u sprječavanju daljnjih poteškoća s kojima se s susreću.

Tijekom razdoblja puberteta su također važne osobine ličnosti djeteta te topao obiteljski život kako bi se dijete moglo nositi sa svim promjenama s kojima se susreće. Isto tako, djetetu puno može pomoći odrasla osoba izvan obitelji koja mu pruža sustav podrške i potiče adekvatan emocionalni razvoj.

Iako se djeca u ovoj dobi često povuku u sebe, bilo bi dobro da ih uvijek pitate kako se osjećaju i imaju li kakvih problema te da im pristupate na blag i nenametljiv način tako da znaju da u vama imaju i roditelje i prijatelje.

Više o pubertetu kod dječaka možete saznati ovdje, a o pubertetu kod djevojčica ovdje.

Djevojčica
Foto:Unsplash

Kako poticati emocionalnu samoregulaciju kod djece?

Učenje strategija za regulaciju emocija je dobro započeti s djecom od samog rođenja. U prve dvije godine života, učenje ovih strategija u velikoj mjeri doprinosi razvoju autonomije i uspješnom ovladavanju kognitivnim i socijalnim vještinama.

U prvim mjesecima života, djeca imaju ograničenu sposobnost regulacije emocionalnih stanja te vrlo lako dođu u stanje prevelike emocionalne uznemirenosti. No, to uvelike ovisi o tome kako se odrasli odnose prema takvim stanjima kod djece. Ako su im izvor utjehe te mogu preusmjeriti njihovu pažnju na nešto ugodno, značajno mogu pomoći djeci u kontroli emocija.

Na djetetovu emocionalnu regulaciju najviše utječe način na koji roditelji pomažu djetetu, odnosno kako uspijevaju regulirati stresna iskustva kod djece. Primjerice, kada roditelji ne uspiju regulirati takva iskustva, može doći do toga da se strukture mozga zadužene za ublažavanje stresa ne razviju na odgovarajući način što rezultira anksioznim temperamentom.

Roditelji bi kod djece od prvih mjeseci trebali poticati obuzdavanje negativnih emocija izražavajući emocije radosti i iznenađenja. Također je važno kod djece poticati razgovor o emocijama.

Nakon 18. mjeseca života djeca velikom brzinu uspijevaju povećati rječnik riječima koje služe za razgovor o emocijama što znači da s vremenom postaje jednostavnije s njima razgovarati o osjećajima potičući time emocionalnu regulaciju.

Svakako si posvijestite da nikada nećete svoje dijete moći zaštititi od neugodnih emocija te da će se ono s njima kad tad susresti. Stoga, umjesto potpunog izbjegavanja bilo kakvih neugodnih emocija, radije odaberite razgovor o tome kako se s njima treba nositi te kako ih kontrolirati kako ne bi dovele do štetnih posljedica. Također pratite djetetov govorno-jezični razvoj kako biste mogli procijeniti kada je spremno za takve razgovore.

Tekst se nastavlja na idućoj stranici 1 2

Članak uređen:

Izvori:

  1. Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
  2. Thompson, R. A. (1991). Emotional regulation and emotional development. Educational Psychology Review, 3(4), 269-307.
  3. Vasta, R., Haith, M. M. i Miller, S. A. (1998). Dječja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Ocjenite članak

5 / 5   2

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Vezani pojmovi: emocionalni razvoj novorođenčeta, 

Podijelite članak

Kopirajte adresu

Vaši komentari

Komentare nagrađujemo.

Emocionalni razvoj djeteta – emocionalna samoregulacija po godinama

Želimo vas motivirati da svojim znanjem i iskustvom doprinesete cjelovitosti sadržaja na portalu.

Aktivne komentatore koji se trude doprinijeti nagrađujemo.

Svaki mjesec biramo najzaslužnijeg komentatora. Najboljem komentatoru mjeseca poslat ćemo obavijest e-mailom. Ukoliko u roku 8 dana ne primimo povratni odgovor, izabrat ćemo novog komentatora mjeseca i dodijeliti mu/joj nagradu. Nagradu smo u mogućnosti poslati samo punoljetnim osobama na adresu u Republici Hrvatskoj.

Što je poželjno:

  • komentar u kojima su iznesene korisne informacije koje nadopunjuju članak
  • komentar u kojima se dijeli vlastito iskustvo koje može biti korisno drugima
  • komentar je odgovor na pitanje postavljeno od drugog čitatelja ili postavljeno vlastito pitanje

Trenutno nema komentara budite prvi i komentirajte članak.