Kako se riješiti traume iz djetinjstva?

Kako-se-riješiti-traume-iz-djetinjstva

Svaka doživljena trauma rezultira mnoštvom različitih vrsta emocija koje, ako ih ne obradimo u trenutku kada se trauma dogodi, ostaju zaglavljene i potisnute u našem umu i tijelu.

Na taj način trauma postaje rana koja s vremenom ne zacjeljuje već se produbljuje. Iako bi neki mogli ovo demantirati i pozvati se na onu „vrijeme liječi sve rane“, istina zapravo i jest da vrijeme liječi rane, ali stvar je vrlo jednostavna – ako svoju ranu nikada niste očistili i dezinficirali, teško je da će proći sama od sebe.

Traumatsko-iskustvo
Foto: Photosecrets

Možemo li riješiti traume doživljene u djetinjstvu?

Zdrav način rješavanja i obrađivanja negativnih i uznemirujućih emocija uzrokovanih traumama (npr. ljutnje, tuge, srama ili straha) najvažniji je proces za ozdravljenje. To bi ujedno značilo da je najzdraviji odgovor na emocionalne rane u djetinjstvu nažalost i najrjeđi – kada se trauma prvi put dogodi, važno je prepoznati povredu koju je nanijela našoj osobnosti, osjetiti prirodne emocije koje slijede u tim trenucima i shvatiti da povreda uzrokovana traumom ne govori ništa o nama osobno te joj upravo zbog toga ne pripisujemo negativno značenje i ostavljamo je u prošlosti.

Međutim, pošto su emocije poput ljutnje i tuge bolne, a plakanje i suočavanje s drugima često nije društveno prihvatljivo i stvara pritisak, navedeni proces rješavanja traume nije automatski. Upravo zbog toga ljudi češće odlučuju potisnuti svoje emocije umjesto da ih osjete i na zdrav način obrade.

Djetetu je taj postupak još teži, a trauma na njega ostavlja još trajnije posljedice koje, prenošenjem u odraslu dob, utječu na sve njegove bliske odnose, zdravstveno stanje, poslovne prilike itd. Nažalost, to traje toliko dugo dok se trauma ne obradi i ne riješi na zdrav način.

Zašto su emocije izazvane traumom toliko bolne?

Čak i najpažljiviji roditelji mogu trajno naštetiti dječjem doživljaju sebe iako mu samo žele dobro. Činjenica je da će nas ljudi povrijediti i da ćemo se osjećati loše, ALI – u redu je osjećati se loše i to za nas u tom trenutku može zaista biti dobro.

Ako smo svjesni da se loše osjećamo, imamo mogućnost razmisliti zašto se tako osjećamo i kakve to veze ima s našim ponašanjem i ponašanjem ljudi koji su nas povrijedili. Kakav god uzrok traume bio, moramo naučiti da su emocije privremene i prolazne, da imaju predvidljiv početak, sredinu i kraj i da ćemo preživjeti. No, kao djeca toga nismo svjesni i zato naše dječje traume često započnu svoj proces ozdravljenja tek u odrasloj dobi.

Trauma
Foto: Photosecrets

Potisnute traume iz djetinjstva

Bez obzira na to jeste li svjedočili ili doživjeli traumu u djetinjstvu, kada odrastete u traumatizirajućem okruženju, vjerojatno ćete kao odrasla osoba osjećati posljedice traume koje će ujedno utjecati na vaše postupke i ponašanje u odrasloj dobi. Najveći problem koji se javlja s traumama doživljenim u djetinjstvu je taj što utječe direktno na vlastiti doživljaj sebe.

Primjerice, svako dijete želi da ga roditelji vole i brinu o njemu. Kada roditelji to ne učine i nanesu djetetu povredu, onda to dijete želi postati ona vrsta djeteta za koju misli da će je roditelji voljeti. Umjesto njegovanja osjećaja koji nas usmjeravaju na ispunjavanje vlastitih potreba, stvaramo lažno ja – osobu koju predstavljamo svijetu samo kako bi nas drugi voljeli.

Kada jedanput pokopate vlastite emocije, gubite kontakt sa svojim vlastitim „ja“. Živite svoj život s maskama koje mijenjate ovisno o okolnostima, a skidanje maske je apsolutno neprihvatljivo jer niti sami niste sigurni što se krije iza te maske koju ste godinama vješto nosili.

Najbolji način otkrivanja sebe u ovim situacijama je razgovor s terapeutom koji je specijaliziran za dječje emocionalne traume koji vam može pomoći da postepeno ponovno proživite svoje osjećajte i izrazite emocije na način koji će vam pomoći da se ponovno osjećate sigurno i cjelovito.

Više o potisnutim emocijama i oslobađanju istih možete pročitati ovdje.

Posljedice traume

Nažalost, mnogi ljudi nisu niti svjesni koliko su znakovi traume doživljene prije nekoliko godina prisutni u njihovim životima. Nakon doživljene traume, samo neke od posljedica koje se tijekom godina razvijaju su:

  • izbjegavanje situacija koje podsjećaju na traumu,
  • nemogućnost ostvarivanja bliskih odnosa,
  • zloupotreba droge, alkohola ili duhana,
  • osjećaj krivnje, depresije i izoliranosti,
  • gubitak interesa za ugodne aktivnosti,
  • noćne more i problemi sa spavanjem,
  • destruktivno i rizično ponašanje,
  • zdravstveni problemi,
  • suicidalne misli i djela.

Bez obzira na to u kojoj ste dobi doživjeli traumatični događaj, važno je prepoznati navedene posljedice u vlastitom životu te potražiti podršku i pomoć. Od velike je važnosti i educiranost o traumama i posttraumatskom stresnom poremećaju jer, što više znate o simptomima, učincima i mogućnostima liječenja, lakše ćete pristupiti traumi i prihvatiti cijeli proces ozdravljenja koliko god bolan bio.

Trauma-iz-djetinjstva
Foto: Photosecrets

Kako se riješiti traume iz djetinjstva?

Ono što mislimo i vjerujemo održava stabilnost naše osobnosti i pokreće naše ponašanje. Ako ste doživjeli traumu kao dijete, to ne znači da morate ostati žrtva kao odrasla osoba. Čak i u okolnostima kada mislite da nemate izbora, uvijek imate izbora. Činjenica je da više niste dijete i da ste sposobniji promijeniti vlastitu situaciju i zadržati kontrolu nad svojim životom.

Da bismo se izliječili od dječjih trauma, moramo krenuti u proces koji je trebao započeti prije čak i nekoliko desetljeća, odnosno onda kada se dogodila trauma. Sljedećih nekoliko koraka vam može pomoći u tom procesu:

  • osvijestite sebe i svoj život u sadašnjosti – gdje ste sada, kako se osjećate, u kojim se okolnostima nalazite i što vas pokreće,
  • zamislite situaciju zbog koje ste se nedavno uznemirili, ponovno je proživite u svojim mislima i pokušajte si verbalizirati sve emocionalne reakcije koje ste doživjeli – jeste li bili ljuti, bijesni, očajni, frustrirani itd.,
  • usredotočite se na fizičke odgovore koji se javljaju na vaša emocionalna stanja i opišite ih – trnci, stezanje, peckanje, glavobolja itd.,
  • pokušajte povezati koje fizičke odgovore osjećate na koje emocije te prepoznajte čak i one jedva uočljive razlike između nekih sličnih emocija,
  • posvijestite si svoje emocije i prihvatite ih – sasvim je u redu biti ljut, uznemiren i očajan, ako takve emocije možete prepoznati i zdravo obraditi,
  • ne pokušavajte mijenjati ili skrivati vlastite emocije, već im dopustite da dođu do izražaja dopuštajući na taj način i vašem tijelu da reagira onako kako želi ili treba – drugim riječima, ako vam se plače, plačite,
  • pokušajte si posvijestiti jesu li emocije koje trenutno doživljavate povezane s jednim ili više iskustava iz vaše prošlosti te se zapitajte što vam govore osjećaji koje osjećate,
  • nakon što ste se prisjetili svoje traume i povezali je s emocijama i reakcijama koje ste doživjeli, podijelite to iskustvo – ako vam je neugodno to podijeliti s nekim drugim, pokušajte zapisati na papir (ovo je jako važan korak u rješavanju traume jer pisanje pisma u kojemu iznosite sve ono što vas je povrijedilo je korisna i učinkovita metoda za „iseljavanje“ negativnih emocija iz vašeg života),
  • stručnjaci savjetuju da pismo, odnosno papir na kojega ste zapisali svoje emocije doživljene u traumi, bacite jer to pomaže u shvaćanju da je trauma okončana – ono što ste doživjeli u prošlosti, koliko god teško bilo, ne ograničava vaše sposobnosti i radosti u sadašnjosti.

Možda vam na prvi pogled ovih nekoliko koraka izgleda prejednostavno, no pokušajte ih provesti i primijetiti razliku. Traume nisu bezazlene, posebno zato što mogu značajno utjecati na vašu sadašnjost i ograničavati vas u osobnom radu na sebi i napretku.

Imajte na umu da su traume iz djetinjstva, upravo zbog težine situacije i protoka vremena, vrsta problema s kojim se možda i nećete moći sami nositi. Stoga, ako je trauma previše bolna i ako osjećate da niste spremni sami provesti neki oblik terapijskog procesa, potražite savjet stručnjaka i psihoterapiju koja će vam najbolje pomoći u rješavanju traume. Proces će biti dugotrajan, ali vaš angažman u njemu, volja i trud oko napretka će ga ubrzati i pomoći vam u poboljšanju kvalitete vlastitog života i rješavanju traume.

Članak uređen:

Izvori:

  1. Brandt, A. (2017). 4 Ways That Childhood Trauma Impacts Adults. Psychology Today.
  2. Brandt, A. (2018). 9 Steps to Healing Childhood Trauma as an Adult. Psychology Today.
  3. Briere, J., Kaltman, S. i Green, B. L. (2008). Accumulated childhood trauma and symptom complexity. Journal of Traumatic Stress: Official Publication of The International Society for Traumatic Stress Studies, 21(2), 223-226.
  4. Smith, M.A., Robinson, L. i Segal, J. (2019). Helping Children Cope with Trauma. Help Guide.

Ocjenite članak

4.80 / 5   5

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu

Vaši komentari

Komentare nagrađujemo.

Kako se riješiti traume iz djetinjstva?

Želimo vas motivirati da svojim znanjem i iskustvom doprinesete cjelovitosti sadržaja na portalu.

Aktivne komentatore koji se trude doprinijeti nagrađujemo.

Svaki mjesec biramo najzaslužnijeg komentatora. Najboljem komentatoru mjeseca poslat ćemo obavijest e-mailom. Ukoliko u roku 8 dana ne primimo povratni odgovor, izabrat ćemo novog komentatora mjeseca i dodijeliti mu/joj nagradu. Nagradu smo u mogućnosti poslati samo punoljetnim osobama na adresu u Republici Hrvatskoj.

Što je poželjno:

  • komentar u kojima su iznesene korisne informacije koje nadopunjuju članak
  • komentar u kojima se dijeli vlastito iskustvo koje može biti korisno drugima
  • komentar je odgovor na pitanje postavljeno od drugog čitatelja ili postavljeno vlastito pitanje

Trenutno nema komentara budite prvi i komentirajte članak.