Zapetljaj crijeva (volvulus) – simptomi, liječenje

upala slijepog crijeva

Zapetljaj crijeva označava torziju, odnosno rotaciju dijela probavnog trakta oko svoje osi koja često dovodi do obstrukcije, a budući da se crijevo rotira oko mezenterija koji ga pričvršćuje uz stražnju trbušnu stijenku, i do smanjene krvne opskrbe.

Najčešće se javlja na sigmoidnom kolonu, dijelu debelog crijeva na koji se nastavlja rektum, te na cekumu, dijelu debelog crijeva koji se nastavlja na tanko crijevo.

Sigmoidni volvolus se većinom javlja u:

  • osoba starijih od 70 godina,
  • afroamerikanaca,
  • dijabetičara te
  • neuropsihijatrijskih bolesnika,

dok je cekalni volvolus češći u mladih žena.     

Faktori rizika

Anatomski: crijevo koje je dulje ili slabije povezano s trbušnom stijenkom je mobilnije te zato i više podložno zapetljaju.

Poremećaj aktivnosti crijeva kao što je konstipacija.

Operacije abdomena nakon kojih zaostaju ožiljci u obliku priraslica, trudnoća, kolonoskopija, Hirschsprungova bolest.

Zapetljaj crijeva – simptomi

Većinom se javlja bol u abdomenu koja se postupno pogoršava, mučnina, proširenje trbuha i konstipacija. Povraćanje se javlja nekoliko dana nakon početka simptoma.

Manjem broju bolesnika se simptomi pojave naglo u obliku jake boli, opstipacije i povraćanja. Mlađi pacijenti mogu imati ponavljajuće epizode simptoma zbog spontanog razriješenja rotacije.

Zapetljaj crijeva – dijagnoza

Na volvulus se posumnja na temelju simptoma i pregleda, a dijagnoza se potvrđuje CT-om na kojem se vidi prošireno crijevo.

Rentgenom se može dijagnosticirati određeni broj slučaja, a može poslužiti i za iskučivanje perforacije crijeva.

Ako se CT-om ne može potvrditi dijagnoza, može se koristiti kontrastna klizma koja može prikazati opstrukciju, ako je isključena mogućnost perforacije.

Eksplorativna laparoskopija (uključuje manji rez kroz koji se uvodi kamera) ili laparotomija (uključuje klasičan veći rez abdomena) je opcija ako sve druge opcije ne potvrde dijagnozu, a bolesniku se pogoršavaju simptomi opstrukcije ili dođe do perforacije crijeva.

Zapetljak crijeva – liječenje

Sigmoidni volvolus

Endoskopija: Sonda se uvodi kroz anus do mjesta torzije te se laganim pritiskom torzija ispravlja. Korisno je i što se preko kamere može procijeniti stanje kolona. Metoda je uspješna u 75-95% slučajeva, a ako uspije operacija, kojom se prevenira ponavljanje epizode, se odgađa za 24-72 sata što omogućuje da se crijevo prije operacije očisti.

Kirurgija: Ako ne uspije endoskopsko ispravljanje torzije te ako se sumnja na perforaciju crijeva izvodi se hitna operacija. Radi se resekcija, odnosno odstrani se dio crijeva te se zdravi dijelovi crijeva spoje, odnosno napravi se anastomoza. Najčešće je potreban samo manji rez u lijevom donjem kvadrantu abdomena te nema prednosti u laparoskopskom pristupu.

Cekalni volvolus

Ne preporučuje se neoperativno ispravljanje torzije, već kirurško liječenje. Ako crijevo nije nekrotično, odnosno nije odumrlo zbog nedostatka kisika, prvo se kirurški  ispravi volvolus pa nakon toga slijedi resekcija, a ako je nekrotično odmah se izvodi resekcija i anastomoza.

Prognoza

Ako nije došlo do odumiranja crijeva odnosno nekroze, mortalitet je manji od 10%, a ako je prisutna nekroza mortalitet je do 60%. Ako volvolus nije bio tretiran kirurški, epizoda se ponavlja u do 60% slučajeva, a može se ponoviti u roku nekoliko sati, dana ili mjeseci.

Zapetljaj crijeva u djece

zapetljaj crijeva
Foto: Photospin

Volvolus je u djece najčešće posljedica zastoja normalne rotacije crijeva (malrotacije) u embrionalnom razdoblju.

Malrotacija je većinom povezana sa drugim anomalijama kao što su prirođena dijafragmatska hernija, prirođene srčane bolesti (često heterotaksija) te omfalokela.

Simptomi malrotacije se najčešće javljaju u prvoj godini života, a najčešći simptom je povraćanje kojeg često prate proširenje i osjetljivost trbuha. 

Kod starije djece simptomi su često blaži i nespecifični te se javljaju u obliku povremenog povraćanja i bolova u abdomenu. Značajan broj djece može biti bez simptoma te se preporučuje da se djeca s prirođenim anomalijama koje se povezuju s malrotacijom crijeva dijagnostički obrade.

Kad se isključi perforacija crijeva, najbolja metoda za procjenu malrotacije je rentgenski prikaz nakon gutanja barijeve kaše koja se na njemu prikazuje. Također se može koristiti barijeva klizma te ultrazvuk.

Liječi se kiruški Ladd procedurom koja uključuje ispravljanje torzije i apendektomiju (uklanjanje apendiksa). Ako je nakon toga upitno je li crijevo nekrotično izvodi se još jedna oepracija nakon 24 do 36 sati te se nekrotični dio ostrani i napravi anastomoza (operativno izvršen spoj između dvaju šupljih ili cjevastih organa kao što su želudac, crijeva, krvne žile, živci).

Simptomi malrotacije se povuku u do 89% pacijenata koji su liječeni kirurški, a smrtnost je 3-9%. Smrtnost je veća ako je bio prisutan volvolus, nekroza ili druge anomalije. Procjenjuje se da je rizik od ponavljanja epizode od 2 do 8%.

Preuzmite članak i pročitajte ga kasnije:   PDF

Ocjena članka:

0 / 5   0
Facebooktwitterpinterestmail
08-02-2019
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

NAJČITANIJI TEKST DANAS:

Poklanjamo vam besplatne E-mail novosti

Vi označite što vas zanima, a mi ćemo se pobrinuti pružiti vam samo korisne informacije.

 Zdravlje  Ljepota  Vege Prehrana  Pokloni
Pojmovi uz članak: simptomi zapetljaja crijeva, zapetljaj crijeva, zapetljaj crijeva uzrok,